Karijes je jedan od onih medicinskih pojmova koji svi znamo kako izgleda, ali nemamo blage veze kako on nastaje. Bukvalno. I pri tom ne mislim samo na običnog čoveka, već i na istraživače koji se bave ovim problemom. Našim dalekim potomcima će ovo sve izgledati naivno i pomalo smešno, ali za sada baratamo pretpostavkama više nego naučnim činjenicama.
Karijes i teorije
Ako konsultujete Vikipediju, pronaći ćete da postoji najmanje devet teorija (!) o nastanku karijesa i nijedna ne daje odgovore na sva pitanja. Ne zna se čak ni da li je karijes bolest koja nastaje spoljašnjim ili unutrašnjim uticajem. U opticaju se najčešće pominje acidogena teorija. Po njoj je preduslov nastanka karijesa da se namirnice koje sadrže ugljene hidrate posle konzumiranja zadrže na zubima i između njiih. Bakterije iz usne duplje se hrane ovim ostacima hrane, a kao proizvod nastaju kiseline koje oštećuju zubnu gleđ, a potom i ostatak zuba.
Ključni faktor razvoja karijesa na zubima prema toj teoriji je vreme koje ostaci ugljenohidratne hrane provedu na zubima i prostoru između njih, dok je vrsta ugljenih hidrata tu manje bitan faktor. Rafinisani proizvodi od belog brašna se na primer znatno duže zadržavaju na zubima nego recimo beli šećer, pa su recimo krekeri ili kifle opasniji nego šećerna vuna. Takođe gumene bombone su zbog želatina koji se lepi za zube opasnije od recimo crne čokolade.
Često grickanje između obroka je pravi praznik za bakterije, jer se bakterijama daje više vremena da “rade” svoj posao. Lučenje pljuvačke donekle pomaže zubima da se očiste, a više se luči pljuvačke ako hranu više žvaćemo. Hrana koja se više žvaće je po prirodi čvršća, pa je bolje odabrati svežu jabuku nego kompot od jabuke.
Ishrana za jače zube
Ishrana sigurno ima svoj udeo u pojavi karijesa, ali koliki on može da bude, to neka ostane naučnicima i istraživačima. Posmatranjem nekih grupa ljudi i njihovim navikama u ishrani može se doći do nekih zaključaka, ali dok se to ne stavi u okvire naučnog eksperimenta, rezultati će biti nedorečeni.
Ako posmatramo skelete ljudi (ili preciznije rečeno – zube) iz ranijih vremena i ovih današnjih, jasno je da danas ljudi imaju lošije zube nego naši preci. Sa jedne strane, to znači da su naši stari jeli organsku hranu, neprerađenu, sa više minerala i vitamina, dakle, nutritivno vrednije namirnice nego mi danas. Sa druge strane, životni vek je danas osetno duži, pa to može biti razlog što su zubi današnjeg čoveka više propali.
Za sada je opšta preporuka da se redovnim korišćenjem četkice za zube uz konac smanjuje verovatnoća da će karijes nastati, a redovne kontrole kod stomatologa svakako doprinose i lečenju onih zuba koje je karijes načeo. Remineralizacija zuba (ojačavanje zubne gleđi) se postiže unosom namirnica koje imaju dovoljne količine soli kalcijuma i fosfora.
Gde naći kalcijum i fosfor?
Većina vrsta mesa- junetina, piletina i svinjetina, imaju visok nivo fosfora, ali sadrži samo male količine kalcijuma. Mnoge vrste ribe kao što su losos i sardine, bogata su i kalcijumom i fosforom. Tunjevina sadrži dosta fosfora, ali ne i mnogo kalcijuma.
Mlečni proizvodi kao što su mleko, sir, razni milk šejkovi i jogurt su veoma bogati kalcijumom i fosforom. Sladoled iako se ne smatra zdravom hranom sadrži mnogo kalcijuma, ali znatno manje fosfora.
Žitarice poput ječma, pšenice i ovsa su sve bogate fosforom. Kukuruz je najbogatiji od svih njih. Iako ove žitarice sadrže i kalcijum on nije u toj količini kao fosfor. Bundeva i suncokret su bogati i sa fosforom i kalcijumom. Susam je prebogat kalcijumom, a ima i nešto fosfora – 3,5mg po gramu.
Pasulj je dobar izvor fosfora i kalcijuma. Soja je takođe prirodno bogata fosforom i kalcijumom, a proizvodi od soje kao što su tofu i sojino mleko su takođe bogati fosforom. Sojini proizvodi imaju značajno manje kalcijuma od celih zrna soje.
Tamnozeleno lisnato povrće obično sadrži dosta kalcijuma, a neko i fosfora. Očigledan primer je bareni spanać, koji sadrži 129 mg kalcijuma i 45 mg fosfora u 100 grama spanaća. Kelj i brokoli takođe imaju puno kalcijuma i sadrže umerene količine fosfora.
Posle svakog jela, treba prati zube, ali to često nije izvodljivo. Paste za zube koje sadrže fluoride deluju tako što se bore protiv mikroba, pospešuju mineralizaciju zuba i ojačavaju zubnu gleđ. Fluoride koji se nalaze u većini pasta za zube (kao i tečnostima za ispiranje usta) ne treba gutati, jer su toksični. Ukoliko možete, koristite paste koje ne sadrže fluorid.
I još…
Gornja (acidogena) teorija, naravno, ne daje sve odgovore. Ako ste gledali reportaže na Nacionalnoj geografiji, verovatno ste primetili koliko plemena u izolovanim sredinama imaju lepe i zdrave zube. Ne verujem da je stvar u četkicama i higijeni, niti da je sve to stvar genetike, niti ishrane siromašne ugljenim hidratima.
Pretpostavimo da je ishrana jedan od bitnijih faktora i da se ta plemena hrane lokalnim namirnicama koje nisu rafinisane i u ishrani koriste namirnice sa više minerala i vitamina A, D, E od stanovništva na modernoj ishrani. Neka plemena koja su primila tekovine civilizacije i počela da se hrane kao moderan čovek, postala je više podložna karijesu, poput celokupnog modernog stanovništva.
Ishrana koja ne sadrži dovoljno minerala i vitamina menja odnos kalcijuma i fosfora u našim kostima, minerali se povlače iz kostiju, a i zubi propadaju od karijesa. Ovo je veoma bitno kod dece koja rastu i razvijaju se.
Da bi organizam mogao da drži optimalnu ravnotežu minerala u kostima i zubima, nije dovoljno samo uzdržavati se od rafinisanih ugljenih hidrata koji daju i bakterijama hranu, već je neophodno u ishranu uvesti i viskovredene namirnice koje u sebi imaju dovoljno (pro)vitamina A, vitamina D, vitamina E i svih neophodnih minerala koji se nalaze u (najbolje organski gajenom) povrću, voću, ribi, mesu.
Mnogi me pitaju zašto u ishrani preporučujem domaću supu (dakle, ne onu instant), kakvu su kuvale i naše bake, odgovor je da pored toga što pozitivno utiče protiv zatvora, supa sadrži i životinjske masti i vitamine topive u njima (A, D i E) što svakako pomaže u zdravlju zuba i prevenciji osteoporoze.
Šta onda izbegavati?
Dok se ne nađe tačan uzrok karijesa, opšta preporuka je da se izbegavaju rafinisane ugljenohidratne namirnice koje će zapadati za zube, kao i one namirnice koje su siromašne mineralima i vitaminima rastvorljivim u mastima.
Jedite manje suvog voća, slatkiša, izbegavajte osvežavajuća bezalkoholna pića tipa (naročito tipa kola) i perite zube posle konzumiranja mleka i mlečnih proizvoda, kao i limuna i ostalih citrusa i ananasa.
Bilo kako bilo, zdravlje zuba je u direktnoj vezi i sa zdravljem celog organizma, pa blistav osmeh još više dobija na težini. Od velike je važnosti da održavamo zube zdravim, pre svega higijenom, ali i nekim zdravim navikama u ishrani koji nam mogu pomoći da nam zubi što duže ostanu zdravi.