Скочи на садржај

Od zimnice do zamrzivača: šta je budućnost?

Dvadeseti vek, negde u Srbiji. Jesen stiže, a vredne domaćice počinju pripremu zimnice za hladne zimske dane… Paradajz, paprika, kupus, turšija, ljutenica, ajvar, pinđur i svašta nešto od čega ide voda na usta. Đakonije koje su naše mame i bake pripremale, a možda smo im i mi pomagali.

U prošlom veku verovatno znate da niste mogli recimo paradajz da kupite u sred zime, a danas je to uobičajena pojava. Naravno, cena nije ista tad i na leto, što je i normalno. Da li je bio-tehnologija i dostupnost namirnica iz dalekih krajeva učinilo pripremu zimnice izlišnom? Ili ipak tradicija ne dozvoljava da izgubimo ono što volimo da jedemo?

Za i protiv pripreme zimnice

Priprema i konzumiranje zimnice ima naravno svoje dobre i loše strane, pa hajde da ih malo zajedno proučimo. Prvo, ukoliko sami pripremate zimnicu, potrebno je da imate dobar recept, dobar materijal i odgovarajuću opremu. Naravno, potrebno je pre svega da imate i vreme i dobru volju, kao i polaznu namirnicu koja je dobrog kvaliteta. Zbog raznih faktora zimnica može i da vam ne uspe, naročito ona fermentisana.

Recimo da planirate da kiselite kupus, jer obožavate sarmu. Kupili ste džak na oko lepog i ne preterano skupog kupusa, uzeli ste bure, očistili i usolili kupus i dolili vodu. Sve ste ostavili u neku ostavu, ne preterano toplu, a opet zaštićenu od smrzavanja. Ostaje da čekate da on fermentiše, pa kiseli kupus možete da počnete da trošite. S druge strane, možete jednostavno kupiti u prodavnici gotov vakumirani kiseli kupus. Kiseli kupus proizvodi nekoliko domaćih proizvođača. Postavlja se pitanje ekonomske isplativosti pripreme zimnice u odnosu na kupovinu gotove industrijske.

Edukacija

Baš kao što je to slučaj sa kiselim kupusom, industrija prerade hrane nam priprema i druge namirnice, sve pripremljeno po standardima i ukusima potrošača. Edukacija domaćica koje pripremaju zimnicu je takođe upitna jer mahom sve koriste konzervanse, vinobrane i druge aditive, onako „odokativno“ ili „po receptu“ koji one ne razumeju na nivou tehnologa.

Oni koji ne prave zimnicu, ovde mogu da bolje prođu, jer je industrijska zimnica češto bez konzervansa, a svi sastojci su navedeni u deklaraciji. Naravno, industrijski ajvar je bleda kopija onog domaćeg, pa možda nije loše izabrati šta ćete pripremati za zimnicu, a šta ćete kupiti u radnji.

U jednoj TV reklami poznati maloprodajni lanac sugeriše da domaćice samo prelepe njihovu etiketu robne marke i naslažu gotovu zimnicu na police. Ili da sirovine za pripremu zimnice kupe kod njih. Sve je, kao što vidite, izbor potrošača.

Zimnica u odnosu na sveže (i smrznuto) povrće daje veću kiselu reakciju organizma, jer  se u procesu konzervisanja povrća koristi sirće, koje je izrazito kiselo. Zbog toga se turšija, kiseli krastavčići, fileti parika, konzervisana cvekla, pinđuri i druga zimnica ne preporučuju osobama koje imaju kandidu, oboljenja jetre, maligna oboljenja i tegobe kod varenja, a zbog soli i osobama sa hipetenzijom.

Možemo li bez zimnice?

Savremene tehnika dubokog zamrzavanja čini sve namirnice dostupnim tokom cele godine. Od graška, boranije, cvekle, paprike, kukuruza, jagoda, malina, borovnica, do bukvalno svega ostalog.  Roba stiže i sveža pre svega zahvaljujući plasteničkoj proizvodnji, ali i uvozu, kao i inovacijama na polju hladnjača. Sve je tu i sve je dostupno!

Kada bi neka naša pra-baka ušla u jedan sadašnji bolje snadbeveni supermarket, iznenadila bi se! Rajski vrt na zemlji. Od ptice mleko. Verovatno bi  i na zimnicu gledala drugim očima. Mnogi to već uveliko čine.

Što se tiče nas, sadašnjih, ako imate vremena, volje i želje da napravite zimnicu koju su pripremali vaše bake i tetke, onda to i učinite. Ukoliko niste sigurne kako, posetite Festival zimnice u Koceljevi 29-30 septembra.

Za one zaposlene, koji ipak zavise od industrije hrane – birajte kvalitetniju zimnicu, sa što manje konzervansa, aditiva, od proverenih proizvođača i lanaca supermarketa. Ili ukoliko vas tegle ne privlače, pođite ka zamrzivaču.