Скочи на садржај

Industrijska hrana i opasni aditivi

Ishrana se menjala tokom godina i vekova, a od početka 20. veka i pojave industrije, stvari su se iz korena promenile. Do tada su svi jeli svežu hranu, bez ikakvih hemijskih dodataka, hrana se čuvala na tradicionalan način i nije dugo trajala. Frižideri, zamrzivači, električni šporeti, mikrotalasne… ništa od toga nije postojalo, jelo se uglavnom kuvano na peći na drva, pečeno na žaru ili sušeno. Jelo se voće i povrće bez pesticida, meso bez antibiotika i koječega, a hemije nije bilo ni u pićima, kao ni u vazduhu, tlu, niti u našim precima. Živeli su zdravo, hranili se zdravo i osećali se zdravo. Za razliku od nas.

Prehrambena revolucija

Stanovništvo se u toku 20. veka, kao što znamo, povećalo da više nije bilo moguće gajiti manju količinu kvalitetne organske hrane, već se prešlo na kvantitet. Na industrijsku proizvodnju. Od poljoprivrede i stočarstva, industrije mleka i proizvoda, klaničke industrije, industije ulja… ili kratko rečeno – prehrambene industrije. Danas samo tehnolozi imaju odgovor na pitanje šta mi to jedemo, ali samo u firmi u kojoj rade. Industrijske tajne su jedne od najbolje čuvanih tajni, a sve u cilju zadržavanja profita i položaja firme na tržištu, koji je osnovni pokretač svih njih. Profit uvek dolazi ispred zdravlja, a zakonska regulativa ima isti aršin, i spora je… kao puž. U hranu se stavlja sve i svašta, materije koje zovemo aditivima, u cilju boljeg ukusa, drugačije boje, drugačije strukture ili dužeg roka trajanja nekog proizvoda.

Profit i problem

Jasno je svakome ko želi da zna da je sve više gojaznih osoba, kao i obolelih od raka, dijabetesa, visokog holesterola, kardiovaskularnih bolesnika, steriliteta, alergija i drugih teških hroničnih bolesti. Krivac je, između ostalog, želja industrije da zaradi što više, dajući nam sve lošije proizvode obilno zasićene nedovoljno ispitanim aditivima – hemijom koja se sve više upotrebljava. Otrovi u tanjiru? Bukvalno o tome se radi.

Žvake, sokovi, slatkiši, peciva, mlečne i mesne prerađevine…

Brza hrana je brza za pripremu i konzumiranje i to je njen jedini plus. Sve ostalo je loše. Ne možemo se zdravo hraniti hranom obilato nakljukanom hemikalijama poput zaslađivača, pojačivača ukusa, emulgatora, boja, stabilizatora, zgušnjivača, konzervanasa, aroma… Mnogobrojne studije su pokazale štetnost mnogih aditiva, ali zakon se ne menja toliko brzo kao te studije, pa se često dešava da jedemo i ono što je dokazano da je  kancerogeno.

Primer su namirnice koje u sebi sadrže konzervans natrijum benzoat. On u reakciji sa vitaminom C može proizvesti beznen koji je poznat kao kancerogen. A pomenuti konzervans slobodno možete naći na spisku dozvoljenih, kao i na policama u najbližoj radnji. Primera poput ovog ima bezbroj, a poznat je slučaj velikih svetskih proizvođača kole u kojima je pokazano da je karamel boja štetna i da je treba izbegavati. Isto tako, indikativno je da veća upotreba pojačivača ukusa (E-621), kao i aspartama (E-951) i nekih veštačkih boja može dovesti do neurodegenerativnih bolesti, kao i alergija i drugih problema.

E – spisak pa u kupovinu!

Da nebi čekali presporu birokratiju da odradi svoj posao i zabrani neke očigledno otrovne namirnice, uzmite blokče ili mobilni u šaku i napišite koje E-xxx da izbegavate. Čitajte ona sitna slova i ne kupujte štetne namirnice.

Štetni, opasni aditivi:

  • E-950, 951, 952, 954 i 962 (veštački zaslađivači). Nalaze se u žvakama, bezalkoholnim pićima bez šećera, slatkišima, lekovima, itd. Za izbegavanje.
  • E-620 do E-633 (pojačivači ukusa, naročito E-621 natrijum glutaminat). Nalaze se industrijskim začinima, gotovim supama, čipsu, paštetama i drugim mesnim prerađevinama (pizza šunke), itd. Za izbegavanje.
  • E-102, E-104, E-110, E-122 do E-129. (veoma opasni aditivi -boje).  Ne možete ni da zamislite gde ih sve nema… Za izbegavanje.
  • E-141, 150, 153, 171, 172, 173, 240, 241, 477. (na listi sumljivih). Za izbegavanje.
  • E-220, 221, 224, 338, 339, 340, 341, 407, 450, 461, 463, 465, 466, 512, 553b mogući izazivači problema sa varenjem i rada creva. Za izbegavanje.
  • E-230, 231, 232, 233 (mogući izazivači kožnih oboljenja). Za izbegavanje.
  • E-320, 321 (povećavaju nivo holesterola u krvi). Za izbegavanje.
  • E-311, 312, (izazivaju hipertenziju). Za izbegavanje.
  • E-123, 131, 142, 210, 211, 213, 214, 215, 216, 217, 239 (kancerogeni aditivi) – definitivno za izbegavanje!

Pizza šunka je sve osim šunke. Na 100 kg svinjskog mesa se doda 100-140 l vode (leda), doda polifosfat, koji je mutagen i zabranjen svuda u svetu, soja i emulgator E-407 da bi se voda vezala za meso, a za ukus je, naravno, zaslužan natrijum glutaminat. Sve u svemu – ono što ne želite da date svom detetu za užinu na parčetu podloge za pizzu, koja takođe sadrži razne aditive.

Ni ostale mesne prerađevine nisu ništa bolje, pa ukoliko vas mrzi da čitate šta sadrže, pogledajte koliko košta kilogram mesa i uporedite ga sa cenom prerađevine. Ako je razlika velika – shvatićete. Nijedan proizvođač ne želi da posluje sa gubitkom.

Čitajte sitna slova. Hranite se zdravije.

2 мишљења на „Industrijska hrana i opasni aditivi“

  1. Upravo sam otkrila Vaš sajt u potrazi za detaljnijim informacijom o analognom siru na našem tržištu.
    Tako sam došla i do ovog teksta.

    S obzirom da i ja pišem o hrani imam potrebu da dodam i drugu stranu objašnjenja o nastanku aditiva i uopšte potrebom za njihovim korišćenjem.
    Aditivi mogu biti prirodni i sintetički. To su supstance koje su dodaju hrani kako bi se omogućila trajnost hrane, mikrobiološka ispravnost, poboljšanje organoleptičkog doživljaja, poboljšanje hranljive vrednosti i omogućavanje odgovarajuće strukture hrane.

    Potreba za njihovim korišćenjem nastala je s migracijom ljudi iz sela u grad kada se smanjio broj ljudi koji su sami prozvodili svoju hranu, i tako je nastala potreba za pojavom industrije hrane. Kako bi se omogućila mikrobiološka ispravnost i trajnost hrane (kroz dugačak lanac proizvodnje, skladištenja, distribucije i prodaje) počeli su hrani da se dodaju aditivi, prirodni i sintetički.

    Detaljnije o tome sam pisala na mom blogu http://lisazoid.com/e-dukacija-o-e-brojevima/

    Veliki pozdrav,
    Jelena/Lisazoid

    1. Hvala, Jelena.
      Imate interesantan blog. Što se tiče aditiva, niko me ne može ubediti da je velika većina njih bezopasna.
      Zamislite da kao potrošač koristite neki prehrambeni proizvod koji se posle 15 godina korišćenja pokaže kancerogenom. Šta ćete tada? Fabrika prestane da proizodi taj proizvod, a ubaci na tržište umesto njega neku zdraviju varijantu, bez nekog aditiva. Vi niste znali da 15 godina jedete nešto što je toksično. Da li stvarno želite da izigravate zamorče hemijskoj industriji? Hoćete li tužiti fabriku?
      Ako, u drugom slučaju, izbegavate aditive, ne možete ništa izgubiti, nećete se loše osećati ako vam se desi nešto kao u prvom primeru.
      Imamo sreću da je u Srbiji zakonski obavezno sastav proizvoda označavati na deklaraciji proizvoda. Onda kada označavanje bilo kojeg prehrambenog proizvoda postane zakonski nepotrebno, onda ćemo propasti i kao zemlja i kao narod, jer nećemo znači čime se trujemo. A to je ono što nam potura Monsanto.
      Nismo mi kao ljudska vrsta razmaženi za potragom za zdravom hranom, kako tvrdite, već jednostavno tražimo hranu bez hemije. Vi kažete 49% svih aditiva je bezopasno. OK, oni su SADA (zakonski) bezopasni. Da li će i za 15 godina apsolutno svi oni biti bezopasni?

      Što je više E brojeva u hrani, to je ona (potencijalno) lošijeg kvaliteta. Prosto kao pasulj.

      Veliki pozdrav i vama.

Затворено за коментаре.