Kad ste bili mali verovatno se sećate nekih stvari vezane za ishranu koje su vam roditelji obično prigovarali za stolom. Da li se sećate nekih od njih? To su uglavnom iste stvari koje se ponavljaju još od starih vremena i možda bez razloga ostavljaju deci u amanet. Sada, kad smo odrasli, možemo da ih analiziramo iz ugla naših roditelja.
“Nemoj da grickaš između obroka. Pokvarićeš apetit!”
Sećate li se? Ovo je verovatno bio način da nas roditelji malo drže pod kontolom u vezi ishrane, verovatno da se nebi ugojili. Iako ovo roditeljsko razmišljanje može da ima osnova, jer se isto primenjuje i tokom restriktivnih dijeta u smislu odricanja od nezdravih grickalica, užine između glavnih obroka su ipak zdrave ukoliko su nutritivno vredne. Izaberite, na primer, voće, orašaste plodove, semenčice, jogurt. Što dalje od čipsa, flipsa, čokolada i sličnih praznih kalorija.
Zdrave užine izjednačavaju nivo šećera tokom dana, tako da telo ne razmišlja o prejedanju, a obroci koji slede sigurno neće biti preobilni, jer za tim nema ni potrebe. Rezultat nije gojaznost. Naprotiv. Nebi trebali da imate duži vremenski period bez jela, osim preko noći, pa se tako na svaka 4 sata preporučuje obrok, bilo da je to osnovni obrok (doručak, ručak, večera) ili užina. Dakle, možete smanjiti ručak ili večeru za recimo 100 do 200 kcal i imati užine tolike energetske vrednosti. Naravno, deca koja nemaju meru i pojedu sve što ugledaju, spadaju u izuzetak od pravila, a izuzeci uvek postoje.
“Ima da pojedeš sve sa tanjira!”
Ovo ima smisla samo onda ako tačno znate koliko kalorija vam je potrebno i tačno toliko ih imate u tanjiru, na primer ukoliko ste na personalizovanoj dijeti. Često me pacijenti pitaju da li treba da pojedu sve ono što se nalazi u tom obroku koji im sastavim. Odgovor je potvrdan. Naravno, ukoliko vidite i osetite da vam je puno hrane, ne treba da na silu jedete.
S druge strane, deca nisu na dijeti i ne treba da na silu jedu. Ukoliko su vam tanjiri veći, vaš osećaj za porciju je pogrešan i sve vam se čini da na tanjiru ima manje hrane nego ukoliko koristite manji tanjir. Kada jedete u restoranu, pojedite onoliko koliko obično jedete, a ostatak vam mogu spakovati ukoliko želite. Ide nova godina i njeni izazovi, a prejedanje ni tada nije dobar izbor. Nije merilo ishrane količina hrane na vašem tanjiru, već da li vas je hrana koju ste do tog trenutka pojeli zasitila.
“Ne jedi pre treninga, biće ti loše”
Ovo može da bude, ali ne mora. Ako jedete pa odmah nakon toga odete, na primer, na trčanje, naravno da ćete se osećati loše, stomak će sa sve hranom u njemu da “igra” i opterećuje vas tako da nećete daleko stići. Međutim, ukoliko sačekate da se obrok svari, želudac će biti prazan, a vi orni i puni energije koju možete lepo potrošiti. Najprimerenije je otići na trening nekih 2 do 2,5 časova nakon glavnog obroka (recimo ručka) ili 45 do 60 minuta nakon užine.
Ishrana kada imate trening u planu je obično visoko ugljeno-hidratna, sa malo masti i nešto vlakana, ali ne previše. Ako imate užinu sat pre izlaska na trening, izaberite recimo neko voće uz par badema ili lešnika ili čašu čokoladnog mleka ili neku žitnu pločicu.
“Ne igraj se sa hranom, hajde, požuri sa jelom!”
Roditelji decu često zbrzaju da pojedu nešto pre škole, ali to ne treba da čine. Normalan obrok može da traje 20 minuta, toliko je dovoljno mozgu da registruje sitost. Ako dete brzo jede, ono ne stigne ni ne primeti da je preteralo. Ništa ne škodi da napravite mini pauze u toku obroka, ali ni namerno otezanje definitivno nije dobro.
“Pojedi ovo i dobićeš čokoladu”
Ovakve ucene da bi dete koje slabo jede malo pojačalo apetit je kontraproduktivno, jer šalje pogrešnu poruku. Dete može da pomisli da više ne jede “normalnu” hranu zato što je gladno, već zato što će dobiti čokoladu kao nagradu. Ovo je definitivno pogrešan način da dete malo pojača apetit. Umesto toga, nagrada treba da bude nešto što nije jelo, recimo film ili predstava, nova knjiga, igranje sa drugarima, bazen ili lunapark. Spojite ishranu sa nečim lepim i korisnim.
Vreme je da mitove o ishrani koje su nas naši stari učili konačno ispravimo. A čemu ćete vi učiti vašu decu?