Скочи на садржај

Poremećaji ishrane #5: Sindrom noćnog jedenja

Sindrom noćnog jedenja je poremećaj ishrane, koji se odlikuje odloženim uzimanjem unosa hrane. Iako postoji određeni stepen sličnosti sa opsesivnim prejedanjem, razlikuje se od njega u tome što količina hrane koja se konzumira tokom noći nije objektivno velika, niti se dešava gubitak kontrole nad unosom hrane.

Foto: pexels

Ovaj poremećaj ishrane je prvi opisao dr Albert Stunkard 1955. godine. On predviđa večernju hiperfagiju (povećan apetit, glad) prilikom koje nastaje konzumiranje 25% ili više ukupno unetih dnevnih kalorija. Takođe predviđa se i noćno buđenje uz unos hrane dva ili više puta nedeljno. Osoba sa sindromom noćnog jedenja ima svest o svom noćnom obroku što ga definitivno razlikuje od drugih poremećaja ishrane.

Da bi imali sindrom noćnog jedenja treba da imate bar tri od navedenih simptoma:

  • nedostatak apetita ujutru,
  • poriv da se jede uveče ili u sitne sate,
  • ubeđenje da se mora jesti da bi mogli spavati noću,
  • depresivno raspoloženje,
  • teškoće sa spavanjem.

Sindrom noćnog jedenja: profil pacijenta

Sindrom noćnog jedenja pogađa oba pola između 1 i 2% opšte populacije, odnosno 10% gojaznih osoba. Čak 28% svih ekstremno gojaznih osoba može imati ovaj problem.

Sindrom češće pogađa osobe koje preskaču doručak i one koje mnogo ne vode računa o uravnoteženoj i zdravoj ishrani.

Starost osoba sa ovim sindromom je od tinedžerskog doba do kasnih tridesetih. Sindom može da traje dosta dugo.

Obično su ove osobe sklone depresiji, nemaju veliko mišljenje o sebi. U toku večeri i noći imaju smanjene nivoe hormona melatonina i leptina, dakle hormona sreće i blagostanja.

Terapija

Kao pomoć u terapiji sindroma noćnog jedenja može pomoći ishrana koja sadrži serotonin, na primer banane. Rađena su ispitivanja u vezi konzumiranja banana i njegovog uticaja na serotonin u mozgu. Međutim, nisu nađeni dokazi da ishrana u većoj meri utiče na podizanje nivoa serotonina u mozgu.

Najbitnije je promeniti obrazac nepravilnog konzumiranja hrane i uobročiti se. Upotrebljavati nutritivno vredne namirnice, zdrave načine pripreme hrane i mentalno se pripremiti za promenu. Tako ćete regulisati apetit i žudnje za određenim namirnicama u noćno vreme.

Ranija pretpostavka da hrana sa visokim sadržajem proteina, kao što je ćuretina, podiže serotonin u mozgu je neosnovana.

Sa druge strane, uzimanje vitamina C i vitamine B kompleksa, kao i minerala (magnezijum, cink i bakar) pozitivno utiču na smanjenje tegoba jer direktno utiču na proizvodnju serotonina.

U svakom slučaju, osoba koja ima sindrom noćnog jedenja bi trebala da potraži stručnu lekarsku pomoć.