Скочи на садржај

Kako da sprečite gojaznost kod dece

Gojaznost kod dece se ranije prema (pogrešnom) mišljenju roditelja smatralo dokazom valjanosti ishrane, a pojačan apetit merilom zdravlja. U doba kada je svega bilo više nego hrane logična je želja roditelja da im dete ne oskudeva u hrani.

gojaznost kod dece
Foto: Pexels

Sada se zna da gojazna deca više obolevaju, naročito od virusnih infekcija disajnih organa, nego normalno uhranjena deca. Kasnije u životu ona pokazuju neželjene psihološke devijacije i znake kompleksa niže vrednosti.

Kada se obično javlja gojaznost kod dece?

Sasvim rano. Već u prvoj i drugoj godini života količine hrane treba odrediti prema apetitu deteta, a ne prisilnim merama povećavati apetit. Kontrola telesne mase i rasta deteta treba da se sistematski sprovodi jedanput mesečno. Na ovaj način se procenjuje da li je količina hrane dovoljna ili preobilna.

Pri sastavljanju dnevnog obroka namenjenog deci, u svrhu sprečavanja gojaznosti i relevatnih bolesti u kasnijim fazama života, izvesne namirnice imaju prednost.

Čemu dati prioritet?

Brašno i prerađevine od brašna – hleb od crnog i polubelog brašna (tip 1100 i 850) obogaćen mekinjama ima prioritet. Medutim, prerađevine od belog brašna (testenine, makarone, rezanci, pice, lazanje kao i razne grickalice) treba svesti na najmanju meru.

Mleko je glavna hrana malog deteta, ali ne može da bude i jedina, sem u prvim mesecima. Mleko sadrži male količine gvožda, a ako se nedovoljno unosi uzrokuje pojavu anemije. Deca koja piju mnogo mleka nerado jedu druge namirnice bogate gvoždem i vitaminima. Gvožđa ima u voću i povrću, koje imaju značajnu ulogu u zaštiti od anemije i pojave gojaznosti.

Mlečni proizvodi – sir, jogurt i kiselo mleko su vrlo dobra hrana za malu decu, jer sadrže belančevine koje se bolje iskorišćavaju nego belančevine neprerađenog mleka, a sadrže i veće količine vitamina B-kompleksa. Topljene sireve treba izbegavati, jer sadže veće količine polifosfata koji otežavaju iskorišćavanje neophodnog kalcijuma.

Jaja, naročito meko kuvana, najkompletnija su namirnica, te pored mleka predstavljaju prioritet u poređenju s drugim namirnicama životinjskog porekla. Deci treba davati pored kuvanih i jaja pripremljena na druge načine (omlet, na oko) i složena jela sa jajima (musaka, itd.).

Meso, naročito mladih životinja, a posebno nemasna riba i živinsko meso imaju prioritet u odnosu na prerađevine od mesa. Prerađevine kao što su viršle, salame i paštete sadrže velike količine masti i hemijske konzervanse, pa su loš izbor za decu. Ali, neke fine namaze od piletine svakako možete napraviti sami.

Masnoće biljnog porekla naročito maslinovo ulje, ulje koštice grožđa i orašasti plodovi (lešnik, badem, orah) su dobri izvori nezasićenih i polinezasićenih masnoća. Naravno, ne treba bežati ni od masnoća životinjskog porekla: maslac, kajmak i slično. Margarin bolje zaobiđite.

Povrće, voće, slatkiši i napici?

Povrće – sveže ili zamrznuto, u sirovom stanju ili lako bareno, kao i ono koje se po potrebi može dati u kašastom stanju, ima prednost. Dajte detetu lični primer i vi takođe jedite isto povrće.

Voće naročito sočno, u sirovom stanju, predstavlja neophodan deo dečije hrane. Prioritet ima voće koje se može jesti sa korom, a prethodno se mora dobro oprati. Pratite sezonu. Voće je odličan izbor za dečiju užinu.

Slatkiše koji sadrže velike količine masti i šećera, kao što su razni kremovi sa dodatkom čokolade i lešnika, sladoled, lizalice i slični proizvodi, treba svesti na najmanju meru. Tako ćete sprečiti da se dete navikava da uživa u slatkišima.

Napici – industrijski proizvedeni mutni, kašasti voćni sokovi i sokovi od povrća, kao i sirovi i veštački sokovi sa dodatkom većih količina šećera, boja i nekih stimulirajućih materija po svom kvalitetu daleko zaostaju za sokovima dobijenim od svežeg voća i povrća. Nabavite sokovnik. U ishrani dece prioritet imaju, pored svežeg voća, sokovi od svežeg voća i povrća. Kombinujte.

Režim ishrane za manju gojaznost kod dece

Ukupnu količinu odabranih namirnica, koja se određuju prema stvarnim potrebama deteta treba podeliti u 4 – 5 manjih obroka i nastojati da ritam konzumiranja hrane bude ustaljen.

Kada je reč o ranoj profilaksi putem pravilne ishrane male dece, ne treba zaboraviti sledeća pravila:

  • Malo dete ne treba da bude ponuđeno istom količinom hrane kao i odrasla osoba.
  • Ne insistirati da dete protiv svoje volje pojede sve količine je se nalaze u tanjiru.
  • Ne treba se sekirati ako apetit deteta povremeno opada i neki obrok odbije.
  • Dete ne treba nagrađivati slatkšima zato što je pojelo sve što mu je servirano.
  • Ako dete uporno odbija neku vrstu hrane, treba je zameniti drugom iz iste grupe namirnica.

Ako se pri ishrani male dece poštuju dati principi, uz odgovarajuću fizičku aktivnost, neće doći do gojaznosti, jer se neće razviti navike vezane za kult prema namirnicama koje pospešuju pojavu gojaznosti i relevatnih bolesti u kasnijim fazama života.