Скочи на садржај

Dunja: zlatni plod jeseni

Dunja je voće koje izgledom najviše podseća na jabuku i krušku, ali se za razliku od njih znatno manje upotrebljava. Miris dunje sa ormara je nekada davno budio naše bake i mame, dok mlađe generacije uopšte i ne znaju o čemu pričam. Ovo slasno voće je jedan od simbola jeseni i ako malo pažljivije potražite, naći ćete ga i na vašoj pijaci. Dunja potiče iz područja drevne Mesopotamije i Mediterana, gde se i danas najviše uzgaja, a lider u proizvodnji dunje je Turska. Danas se dunja uzgaja od Južne Amerike do severne Afrike i srednje Azije. Srbija je u svetskoj proizvodnji dunja na 9. mestu, pa zaista nemamo izgovor što je toliko malo konzumiramo.

Foto: Suat Eman / FreeDigitalPhotos.net
Foto: Suat Eman / FreeDigitalPhotos.net

Dunja je simbol ljubavi, sreće, braka, plodnosti, lepote, pameti i bezvremenosti, a u stihove su je uobličili Đorđe Balašević i Isidor Bajić. Naravno, pesme govore o ljubavi koja je nežna i aromatična poput mirisa dunje. U staroj Grčkoj su, na primer, dunju delili mlada i mladoženja kako bi im bračni život bio skladan i srećan. U starogrčkoj mitologiji dunja se povezuje sa Afroditom, boginjom ljubavi, kojoj je Paris dao zlatnu jabuku za koju se smatra da je upravo dunja.

Bilo kako bilo, dunja je veoma zdravo voće i obiluje vitaminom C i mineralima: kalijumom, natrijumom, cinkom, bakrom, gvožđem i manganom. Pored toga, u dunji ćete naći i pektin i organske i neorganske kiseline. Seme dunje se ne koristi kao takvo, već se prilikom konzerviranja ili kuvanja odbacuje, a seme, baš kao i celo voće se kao sirovina koristi za proizvodnju sirupa protiv kašlja. Seme obiluje sluzima (oko 20%) i masnim uljima (15%), a pored toga i cijanid glikozidom, pa se zato ne konzumira. Plod dunje ne sadrži puno šećera. Dunja sadrži i voćne kiseline, u prvom redu jabučnu (oko 1%).

Prava je šteta što dunju više ne jedemo, kao svežu, u okviru nekih jela (termički obrađenu) i kao zimnicu (kompot, slatko), kao sok ili žele. Obično se dunja oguli kada se koristi, ali neki recepti ni to ne zahtevaju, već je samo dovoljno izvaditi semenke, naravno ako je koža tanja. Kada se dunja sporo termički obrađuje, ona menja boju i od kremasto žute postaje ružičasta, a ako je koža ostavljena boja ide i do crvenkaste. Pre termičke obrade dunja je kiselkasta, dok posle nje ona postaje sladunjava i jako ukusna.

Pita od dunje? Probajte i kombinaciju dunje sa junetinom, svinjetinom, pačetinom ili jagnjetinom. Veliki broj recepata koji u sebi sadrže jabuke mogu se prilagoditi dunjama.

Kao drevni lek dunju su koristili stari Grci i Rimljani, pogotovo u terapiji protiv proliva, a danas se u farmakologiji, kozmetici i industriji dunja znatno više koristi. Čaj od lišća dunje je odličan protiv proliva, kao i sok od dunje  koji možete naći u svakom bolje snadbevenom marketu. On osvežava usta i sluznicu želuca i creva. Zato… u zdravlje!