Скочи на садржај

Artičoka – povrće Mediterana

Artičoka je višegodišnja zeljasta biljka poreklom iz Sredozemlja, a danas raste i u drugim toplijim krajevima. Ovo specifično povrće krupnih glavica ima mesnate listove koji su ukusni ali i lekoviti. Artičoka je jede pre nego što procveta i sadrži organske kiseline i etarska ulja. Od davnina se uzgaja i konzumira, kao hrana ali i lek.

articokaNajveći svetski proizvođači artičoke su Italija i Egipat. Vrhunac sezone branja artičoka je proleće. Artičoke se dugo mogu održati posle branja, pa su pod uobičajnim uslovima čuvanja sveže i posle dve nedelje ili čak i više.

Artičoke se mogu kuvati u vodi ili na pari, uz ili bez dodatka soli. Ako se ne poklopi lonac u kojem se artičoke kuvaju, organske kiseline iz njih mogu ispariti. Poklopljene artičoke prilikom kuvanja mogu promeniti boju u braon, usled uticaja enzima i oksidacije hlorofila. Ako u lonac stavite malo sirćeta ili soka od limuna, boja artičoka se tokom kuvanja neće promeniti.

Kuvana artičoka u 100 g daje 50 kcal, a sastav joj je sledeći: Ukupno sadrži 11,39 g ugljenih hidrata -od toga šećera samo 1 g, vlakana 8,6 g, masti 0,34 g, belančevina 2,89 g. Artičoka sadrži vitamine B kompleksa, vitamin C i K, i nešto malo vitamina E. Od minerala sadrži gvožđe, kalcijum, magnezijum, mangan, fosfor, kalijum, natrijum i cink.

Artičoke sadrže mnoštvo fitonutrijenata (kvercetin, rutin, anticijanini, luteolin i cinarin) koji deluju kao antioksidanasi i u tome prednjače među povrćem. Artičoke potpomažu probavu, poboljšavaju funkciju jetre i žuči, snižavaju loš holesterol, čime smanjuju rizik od arterioskleroze i srčanih bolesti. Kod obolelih od sindroma nadraženog creva poboljšavaju stanje, kao i uporne bolove u stomaku– dispepsiju.

Ovo povrće se može naći u mnogim jelima, a ako ga niste već probali, sada je vreme.