Već više od deceniju pišem za novine i časopise, štampane i elektronske, dnevne i periodične. Nedavno sam odgovarala na pitanja novinarke Blica u vezi ishrane budućnosti i sve to mi se činilo dovoljno zanimljivo da podelim i sa vama. Na početku malo uvoda…
Zemlja ima trenutno 7,6 milijardi stanovnika i isto toliko gladnih usta koja moraju da jedu. Već 2030. godine biće nas preko 8,5 milijardi. Hrana ne pada sa neba. Žito, povrće, voće treba posejati, uzgajati, zaštititi, obrati. Stoku treba uzgajati i tako obezbediti hranu. Ali, resursi planete su iako veliki – ipak ograničeni.
Puno se hrane ne iskoristi i baca. Dok razvijene zemlje imaju hrane u izobilju, veći deo Afrike gladuje. Uz sve to, klima se menja, sve je toplije i pitanje je kakvi će usevi uspevati za 10, 20 ili 30 godina. Veća populacija znači i veću potrošnju vode. Puno je nepoznatih faktora u igri, pa je teško proceniti šta ćemo jesti.
Ipak, evo mojih odgovora na neka pitanja.
Hrana budućnosti
Šta vi vidite kao hranu budućnosti s obzirom na to da broj ljudi na planeti raste, pa preti nestašica hrane?
Malo je nezahvalno govoriti o rastu svetske populacije dok se broj stanovnika Srbije smanjuje. Teoretski gledano, čovek bi trebalo da se više usmeri na hranu biljnog porekla jer su resursi za uzgoj domaćih životinja takođe ograničeni. Već sada je jasno da dosadašnji način ishrane diktira svetsku proizvodnju hrane i uskoro ćemo doći do tačke kada ćemo morati da pravimo drastične promene.
Zemlja kao planeta jednostavno neće moći da daje više žita, mesa, ribe, povrća i voća i svega ostalog konvencionalnim uzgojem. Nadam se da to neće značiti uvođenje GMO hrane, ali sve na to liči.
Alternativa je nutritivno vredna hrana koja ne zahteva veliko vreme uzgoja koja je energetski dovoljno jaka, uz značajno redukovanje uzgoja domaćih životinja. To znači veća upotreba mahunarki, gljiva, zatim žitarica i druge skrobne hrane, uz značajno manju upotrebu mesa. Tako pretpostavljam da će rasti udeo i hrane uzgajane na morima (riba, plodovi mora) bez dodatka hrane ugojene na zemljištu.
Insekti i biljke
Mnogi govore da su insekti hrana budućnosti, šta Vi mislite o tome, da li ste ih nekad probali?
Nisam ih nikada probala. Realno je očekivati da se proteini životinjskog porekla (junetina, svinjetina i ostala mesa) zamene drugim vrstama (životinjskim ili biljnim) koje brže rastu i daju više proteina.
Insekti su samo jedan od tih „alternativnih proteina“. Za veće korišćenje insekata trebalo bi da se promene neka gledišta o hrani koju sada jedemo i usvajanje dalekoistočne tradicije i kuhinje.
Da li postoje neke biljke koje se kod nas nedovoljno koriste a zdrave su i ima ih dosta u svetu?
Da. Samo pogledajte kako se hrane Azijati. Pirinač, alge, bob, leblebija, šitaki pečurke… Nerado koristimo i ono što nam je dostupno u svakoj prodavnici, a zdravo je i daje dosta energije: grašak, kukuruz šećerac, orašasti plodovi, laneno seme, maslinovo ulje, mladi luk, kao i sav drugi zeleniš kojeg je svaka pijaca ovih dana prebogata.
Takođe, riba, boranija, brokoli, ovsene pahuljice, crni i beli luk i cvekla su takođe na „negativnoj listi“ mnogih, ali potpuno bez razloga. Sve je to zdravo.
Genetski modifikovana hrana
Koje su, prema Vašem mišljenju, dobre a koje loše strane genetski modifikovane hrane? Da li postoje opasnosti po ljudsko zdravlje od takve hrane?
Od kako je sveta i veka, čovek pokušava da promeni prirodu u svoju korist. Nekada je to pozitivno, ali uglavnom negativno. Postoje brojna istraživanja u kojima se otvoreno piše o opasnostima od genetski modifikovane hrane. Govori se o tome da se upotrebom genetski modifikovane hrane u ishranu unose herbicidi (glifosfati, glufozinati) koji su mogući karcinogeni.
Najveća opasnost je u tome što se uvodi u ishranu nešto što nije dovoljno ispitano i nije dokazano da nije štetno po ljude.
Prema istraživanjima, upotreba GMO hrane može dovesti do neplodnosti, problema sa imunitetom, ubrzanog starenja organizma, dijabetesa i promena na svim vitalnim organima, uključujući i organe za varenje.
Sve navedeno poništava onu glavnu korist: veće prinose uz što manje resursa. Agrobiznis nema za cilj da nahrani celu planetu, već da dobro zaradi na svojim proizvodima. Cena je ipak prevelika. Čovek ne treba da se igra Boga i menja prirodne organizme, koje posle koristimo kao svoju hranu, jer jer ćemo na kraju tako uništiti sve, pa i sami sebe.