Kada se posmatra razgradnja ugljenih hidrata u telu, jasno je da je krajnji proizvod razlaganja glukoza, koju telo koristi kao izvor energije. Ovu energiju telo koristi odmah ili je u nekoj meri skladišti u jetri i mišićima u vidu glikogena.
Kada pričamo o rafinisanom šećeru, to je onaj isti šećer kojim većina vas zaslađuje kafu i od kojeg se prave kolači i sladoled. Ovaj rafinisani šećer je sačinjen od glukoze i fruktoze. Šećer iz voća takođe sadrži frukozu i glukozu. Iako je rafinisani šećer i onaj iz voća manje-više ista stvar, njihova apsorpcija zavisi od više faktora. Kao rezultat, voće i rafinisani šećer imaju veoma drugačije efekte na organizam.
Rafinisani šećer
Problem sa rafinisanim šećerom je njegova brza apsorpcija, ili prosto rečeno visok glikemijski indeks. Rafinisani kristal šećer (ili kako se to svudge na deklaracijama navodi: šećer) sadrži glukozu i fruktozu u jednakom odnosu (1:1). On ne sadrži nikakve hranjive materije, vlakna, ništa do puke energije. Takođe, nema ni zasićujuću moć, brzo se vari i odmah ulazi u krv i diže nivo insulina nebu pod oblake. To je brza energija, a ako je smesta ne upotrebite, ona će formirati masne naslage.
Fruktoza se metaboliše u jetri i odmah je spremna za upotrebu, ujedno pospešujući proizvodnju masnog tkiva i opterećujući rad same jetre.
Fruktoza je dakle, opasna po liniju, jer njena razgradnja pojačava proizvodnju “šlaufa”. Rafinisani šećer je i visokofruktozni sirup (HFCS) koji je još gori od običnog kristal šećera jer sadrži 55% fruktoze a 45% glukoze. Jeftin je, pa ga koristi cela prehrambena industrija. Ni ovde ne možemo govoriti o bilo čemu nutritivno vrednom.
Kako se svaki rafinisani šećer brzo vari, bićete brzo gladni posle neke čokoladice ili konzerve kole.
Voće i vlakna
Voće za razliku od rafinisanog šećera sadrži obilje antioksidanata, fitonutrienata, vitamina i minerala, a pre svega vlakana. Vlakna mogu biti razgradiva i nerazgradiva i značajno utiču na brzinu varenja hrane, dakle šećera. Nerazgradiva se izbacuju nesvarena iz organizma, dok se razgradiva uz pomoć bakterija u debelom crevu razgrađuju i potpomažu pokrete creva i tako bolju probavu.
Ovo usporavanje procesa varenja šećera iz voća značajno smanjuje nagli skok u nivou šećera u krvi koji se dešava prilikom varenja rafinisanog šećera. Jasno je da je poželjno unositi šećer iz voća pre nego rafinisani.
Vlakna su najveći razlog zašto voćni šećeri nisu toliko opasni kao rafinisani šećer, sprečavajući brzo varenje šećera i njegovo skladištenje u vidu masti.
Razmišljajte o vlaknima
Voće je izuzetno korisno za vaše zdravlje, naročito u svežem stanju. Jednom kada se voće zamrzne, kuva ili iscedi u sok, koristi se smanjuju. Razlog je u tome što se tako ćelijski zid vlakana uništava. Dakle, kada pijete čašu soka od pomorandže, iako još uvek bogate hranjivim sastojcima, ona nije toliko blagotvorna kao sveža pomorandža. Isto važi i kada kuvate jabuke, kajsije, šljive ili maline za džem.
Kada kažem da je voće izuzetno korisno za zdravlje to ne znači da sada treba da navalite na voće i unosite ga u nenormalnim količinama. Ne. Treba ga unositi u manjim količinama, najbolje u vidu svežeg voća, recimo u okviru jedne užine na dan. Nema svako voće jednako nizak GI, pa i tu treba da budete oprezni.
Ako razmišljate da umesto šećerom svoje napitke zaslađujete fruktozom, bolje nemojte. Držite se svežeg sezonskog voća i vlakana iz njega, telo će vam biti zahvalno.