U strukturi dnevne ishrane, ručak spada u glavne obede. Ručak se konzumira posle prepodnevnih aktivnosti kada su deca i fizički i pshički bila opterećena. Ukoliko se ručak deci daje ranije, on može biti podeljen u dva dela. Ručak i popodnevna užina.
Prema sastavu jelovnika, ručak se obično deli na:
- Supe i čorbe,
- Glavno jelo (meso sa priloziomka, meso sa povrćem) uz dodatak salata i kiselog mleka,
- Voće, slatkiši ili sir.
Supe i čorbe
Supe i čorbe nisu neophodne, naročito kod manje dece i dece koje slabije jedu, jer razređuju želudačni sok i na taj način zasićuju i opterećuju želudac. Kod ovakve dece se supe i čorbe mogu ponuditi deci posle glavnog jela, ukoliko ona to žele. U svakom slučaju, ne treba ih davati često, ni u većim količinama od 100-150 grama. Supe i čorbe se mogu zameniti svežim povrćem: rotkvice, paradajz… Supe i čorbe davati uz kompaktna gušća jela (musaka, pilav, pire, isl…).
Glavno jelo
Glavno jelo u principu treba da je od povrća, a nije obavezno da je sa mesom. Deca vole šarolikost i žive boje, zato treba voditi računa da u jelovniku budu zastupljene najmanje dve vrste povrća. Prednost uvek treba davati svežem i zamrznutom povrću, što ne isključuje davanje konzerviranog i dehidriranog.
Primer ručka: Pasulj
Deca ga vole i dobro podnose. Uz pasulj obavezno davati salatu od svežeg povrća. Analogno pasulju, može sa davati sočivo i grašak. Lisnato obojeno povrće (kupus šargarepa, spanać, kelj, karfiol, tikvice, boranija, blitva i sl.)
Salatu davati u svežem obliku kada je to god moguće (paradajz, krastavac, paprika, zelena salata, rotkvice, cvekla itd). Salate su veoma važan sastojak ručka, jer se koristi sveže povrće gde su gubici hranjivih i zaštitinih sastojaka najmanji. U zimskom i prolećnom periodu veoma je korisno povrće iz turšije: kiseli kupus, krastavci, paprike, karfiol i dr., kao i ajvar, cvekla, itd. Salate praviti sa 2-3 ml ulja i sirćeta a još bolje sa limunovim sokom. Količina salate treba da bude 60-70 g.
Količina hleba treba da je određena i ne treba da prelazi 70-80 grama. Ove količine treba smanjiti ako je za ručak krompir pirinač ili pak ukinuti ako je jelo isključivo od testa.
Kolač, voće, sir…
Kao sastavni deo ručka može biti kolač, voće ili sir. Međutim, treba posebno istaći vrednost sira koji se može dati kao predjelo ili na kraju ručka. Njegova vrednost je u svakom slučaju veća od raznih slatkiša i kolača. Prednost uvek treba dati voću i voćnim skovima. Zavisno od obimnosti ručka, apetita dece takođe je ispravo da se voće i kolači izdvoje kao posebna posle podnevna užina.
Kod dece ne treba razvijati jednostrani ukus- slatko, zato jela ne smeju biti preslana, pravljena klasičnom preprženom zaprškom, ljuta (paprika ili biber) ni suviše kisela. Suviše hladna i topla jela mogu da izazovu crevne poremećaje. Pre glavnog obroka detetu ne treba davati veću količinu tečnosti. Tečnost brzo dovodi do osećaja sitosti.
Kod dece sa slabijim apetitom, treba sipati uvek manju količinu jela, a posle im dodavati do potrebne količine.
Odličan tekst !
Hvala najlepše !!!
Čitajte i dalje….
“Glavno jelo u principu treba da je od povrća, a nije obavezno da je sa mesom.” Molim vas, skolskoj deci su neophodni proteini za rast i razvoj. Rucak moze/treba da sadrzi povrce, kuvano ili jos bolje sveze u obliku salate. No OBAVEZNO treba da sadrzi meso (eventualno jaja ili sir, mada je to bolja varijanta za dorucak ili veceru). Kod dece koja rastu, neophodno je da sva tri obroka sadrze proteine.
Draga Emilija,
Naravno da su deci potrebne belančevine, ali ne moraju da budu isključivo iz mesa. Meso bi trebalo da bude često zastupljeno u ishrani dece, ali to ne znači da mora uvek. Ishrana naročito kod dece mora da bude raznovrsna.
Pozdrav!
Затворено за коментаре.