Скочи на садржај

med-pcelinji-proizvodiMed se smatra hranom koja ima visoku hranljivu, biološko dijetetsku vrednost i lekovita svojstva. Visokokalorična je hrana, energetske vrednostu u 100 g 320 kcal/1339 KJ, što odgovara 81 g saharoze. Zreo med sadrži oko 60 različitih proizvoda. Hemijski sastav raznih sorti meda je različit i zavisi od vrste biljaka i od klimatskih uslova.

U medu su zastupljeni: ugljeni hidrati, azotne supstance (proteini i slobodne aminokiseline), mineralne materije, hidrosolubilni vitamini, naročito vitamini B grupe (B2, B6, niacin, pantotenska kiselina, biotin), vitamin C, nešto beta karotena, vitamin K i E, oragnske kiseline (limunska , jabučna, mlečna, mravlja i dr), enzimi, hormoni, etarska ulja, viši alkoholi itd. Med sa većom količinom polena sadrži veće količine vitamina C.

Med je lako svarljiva hrana i vrlo brzo oslobađa veću količini energije. Brzo se i lako apsorbuje, ali krv ne dobija naglo velike količine glukoze, zbog prisutne fruktoze. Pošto je koncentrovana ugljeno hidratna hrana, neophodno je da se med rastvori u vodi ili nekoj tečnosti kako ne bi delovao iritirajuće na sluzokožu organa za varenje. Med  ne podnosi veća zagrevanja, niti se dodaje u tečnost čija temperatura (voda, limunada, čaj) je viša od 40 stepeni.

Sportistima  i ljudima koji troše veće količine energije med je odlična hrana, a može se koristiti u ishrani zdravih (dece, odraslih, starijih ljudi) i obolelih ljudi, naročito u ishrani rekovalescenata. U ishrani odojčadi med može biti rizik za pojavu alergije i postoji mogućnost bakterijskog zagađenja ukoliko med nije kvalitetan.

Med nalazi primenu kod:

  • pothranjenih;
  • poremećaja nadbubrežne žlezde;
  • hipovitaminoze (B grupe) i nutritivne anemije;
  • nesanica i problema koncentracije;
  • oboljenje  jetre
  • opstipacije, a deluje i laksativno (zbog većih količina kalijuma i fruktoze, holina i acetilholina);
  • respiratornih infekcija (limun i med snižava temperaturu).

Kristalizacija je prirodno svojstvo meda. Kristalizovani med nije tečan niti providan, već zamućen i očvrsnut, a proces kristalizacije zavisi od sastava i može se desiti brže ili sporije. Važno je reći da je kristalizacija sasvim prirodna pojava i ona ne utiče na kvalitet meda na bilo koji način. Med se sasvim lako može vratiti u tečno stanje kakvim ga znamo ako teglu sa kristalizovanim medom potopimo u šerpu sa toplom vodom (do 45-48 stepeni Celzijusa).

Visokokvalitetan med se može prepoznati po mirisu, ukusu i konzistenciji. Kada se uzme med čačkalicom ili drvenim štapićem i podigne uvis, on tekući ka tegli treba da formira neprekidnu nit.  Med se ne jede kašikom koja je od metala zbog toga što može doći do reakcije organskih kiselina iz meda i metala kašike. Najbolje je koristiti drvenu, plastičnu ili porculansku kašiku.