Скочи на садржај

Kalijum u ishrani

Jedan od najbitnijih elemenata koji su važni za normalno funkcionisanje organizma je kalijum (K), alkalni metal (kao i natrijum), kojeg u našem organizmu imamo čak 0,2% od ukupne mase. Ovo znači da osoba teška 60 kg ima u sebi 120 g kalijuma.

Joni kalijuma su sastavni elementi mnogih proteina i enzima, a biohemijska funkcija kalijuma je velika:

  1. ulazi u sastav ćelijskih membrana tkiva (min. 95% kalijuma je u ćelijama, a ostalo je u krvi)
  2. učestvuje u proizvodnji i delovanju hormona
  3. utiče na regulaciju krvnog pritiska
  4. čuva krvne sudove od oksidativnog delovanja
  5. utiče na pokretljivost probavnog trakta
  6. utiče na kiselo-baznu ravnotežu organizma
  7. učestvuje u metabolizmu glukoze i insulina
  8. utiče na normalan rad bubrega
  9. utiče na ravnotežu tečnosti i elektrolita

Kalijum može se osetiti po ukusu jer on aktivira tri od pet tipova ukusa, prema koncentraciji. Umerene koncentracije kalijuma u mleku i sokovima imaju sladak ukus, nešto veće koncentracije postaju gorke, a najveće postaju slane po ukusu. Ukus slanog i gorkog postaje izazov kada kalijum treba unositi u okviru suplemenata.

Na svu sreću, kalijum se najbolje unosi putem hrane. Normalan unos kalijuma postiže se raznovrsnom ishranom, jer je prisutan u gotovo svom voću, povrću, mesu i ribi.

Namirnice sa visokim koncentracijama kalijuma su ​​peršun, suve kajsije, mleko, čokolada, jezgrasto voće (posebno bademi i pistaći), bambus, banane, kokosova voda, soja, mekinje, avokado, spanać, batat (slatki krompir), kefir, jogurt, pasulj, kelj, pečurke, beli krompir, paradajz (svež, pire i sok), cvekla, lubenice, dinje.

Suve kajsije imaju najveću koncentraciju kalijuma po masi od bilo koje druge namirnice. Sa druge strane, mnoga prerađena hrana ne sadrži kalijum.

Kalijum: optimalna količina

Epidemiološke studije pokazuju da ishrana bogata kalijumom može smanjiti rizik od hipertenzije i eventualno moždanog udara. Smernice Instituta za medicinu iz 2004. godine navode preporučenu dnevnu dozu od 4.700 mg kalijuma, dok većina stanovništva u razvijenim zemljama unose jedva polovinu te cifre. Ishrana sa malom količinom kalijuma može dovesti do hipertenzije i hipokalemije. Sa druge strane ne treba preterivati ni sa suplementima, već uvek konsultujte svog lekara.

Hipokalemija je stanje u kojme je nizak nivo kalijuma u krvi. Normalni nivo kalijuma je 3.5 do 5.0 mmol/l. Blago nizak nivo (tek ispod 3.5) obično ne ispoljava simptome. Simptomi mogu biti zamor, grčevi u nogama i opstipacija. Hipokalemija povećava rizik od nepravilnog srčanog ritma kao što bradikardije i srčanog udara.

Uzroke hipokalemije treba tražiti u dijareji, lekovima kao što su furosemid i steroidi, zatim u dijalizi, insipidnom dijabetesu, hiperaldosteronizmu, kao i nedovoljnom unosu kalijuma (i/ili magnezijuma) ishranom. Teška hipokalemija nastaje kada su nivo manji od 2.5 mmol / l. Ona se takođe može detektovati elektrokardiogramom (EKG).

Brzina kojom kalijum treba nadoknađivati zavisi od toga da li postoje simptomi ili EKG promene. Blago nizak nivo može da se reguliše jednostavnim promenama u ishrani, uvođenjem namirnica koje sadrže kalijum u većoj meri. Kalijum se može uzimati i kao suplement, ali o tome svakako odluku treba da donese vaš lekar.

Umerena i uravnotežena ishrana je pravi način da sprečite posledice i živite zdravije.

1 мишљење на „Kalijum u ishrani“

  1. Poštovana gospođo Vujičić,
    Redovno pratim (čitam) Vaše komentare o ishrani četvrtkom u Politici. Komentari su kvalitetni i korisni/poučni. Molim Vas da, ako je moguće, komentarišete med u ishrani: dobre/loše osobine, doziranje, jer ga konzumiram svaki dan.
    Vaš poštovalac,
    Živko

Затворено за коментаре.