Скочи на садржај

Intolerancija na hranu: od teorije do prakse

Intolerancija na hranu: teorija

Intolerancija na hranu (netolerancija na hranu) je urođena ili stečena osetljivost na neku namirnicu ili sastojak u namirnici koji nije alergijskog karaktera i nebi se trebala povezivati sa alergijama na hranu. Ova senzibilnost je (pre)osetljivost odnosno reakcija na nešto u hrani i ne javlja se trenutno, već posle određenog perioda. Za razliku od alergija, osetljivost na hranu ne izaziva burnu reakciju organizma proizvodnjom imunoglobulina E (IgE), već ona ima blaže simptome.

hrana23Intolerancija na hranu se najčešće može javiti usled nedostatka određenih enzima i drugih (bio)hemijskih materija koje ne dozvoljavaju hrani da se u potpunosti svare ili usled poremećaja normalnog funkcionisanja organizma usled čega nije moguće delimično (ili u potpunosti) apsorbovati hranjive materije iz određenih namirnica, ali iz iz drugih razloga. Ako ste intolerantni na neku namirnicu, to ne znači da se možete otrovati njome, jednostavno možete imati smetnje poput nadutosti, grčeva, dijareje, zatvoragasova, osipa, iritacije nosa i ždrela, suvog kašlja ili nekih drugih nuspojava.

Intolerancija na hranu nije akutno stanje, već je hronično i nije očigledno poput alergija koje daju burnu reakciju. Nekada je potrebno da prođe dosta vremena dok se ne pojave simptomi intolerancije, čak i do 2 dana, dok je obično taj period 30 – 60 minuta nakon obroka.

Testiranje na intoleranciju

Pre nekoliko godina je testiranje putem uzorkovanja krvi na intoleranciju na hranu počelo da se obavlja i u našim laboratorijama. Verovatno se pitate na koji način se dobija rezultat koju hranu možete stalno, koju ponekad, a koju nipošto ne smete jesti? Prema navodima laboratorija, većina stanovništva (više od 55% populacije) pati od nedijagnostifikovanih abnormalnih reakcija organizma na pojedinu hranu i piće koje konzumiramo svakog dana, a kao odgovor organizma javljaju se izvesna imunološka reakcija u kojoj nastaju IgG antitela (imunoglobulin G). Ovaj odgovor organizma na neke namirnice po njima nije vitalno štetan, ali dugotrajno može da izazove mnoge bolesti i probleme, od umora i akni do gojaznosti. Merenjem nivoa IgG u odnosu na neke namirnice pokazuje da li ste intolerantni na njih.

krvtestiranjeDakle, po njima, “prisustvo IgG u nekoj hrani znači da ta hrana može izazvati neprimerenu imunološku reakciju”. Znači, imunološka reakcija je signal da ste intolerantni na nešto. Ne bih rekla. Pre će biti da ovo znači da ste tu hranu jeli u skorije vreme ili je konzumirali redovno. Ako, na primer, uzmemo osobe koje su imale alergije na jaja i mleko i polako izgubili alergijsku reakciju na njih (dakle polako se izgubi IgE), one imaju visok nivo IgG antitela za ove namirnice. Drugim rečima, prisustvo ovih antitela je vezano za povećanu toleranciju, a ne na intoleranciju na te namirnice.

Ako vam još nije jasno, evo analogije iz svakodnevnog života: vezivanje visokog IgG sa intolerancijom je isto kao da mislite da je svako ko trči po ulicama Beograda lopov koji pokušava da pobegne sa plenom. Može da bude, ali ne mora da znači. Problem je taj što svi mi volimo da odmah (ili što pre) saznamo rešenje za neki problem koji možda imamo, pa makar to bilo i potpuno neistinito ili proizvoljno.

I tako vam labaratorija odradi skrining krvi na par desetina ili par stotina namirnica i sutradan dobijete spisak šta sve nebi trebalo da jedete. Magija. Naravno, laboratorija je tu da uradi i proda skupe analize, ali da vam govore šta treba da jedete a šta ne – to već nije u redu. To je posao za lekara i nutricionistu. Prema iskustvima potrošača, mnogi rezultati ovakvog načina testiranja su nebulazni, tako da osobi maltene ne ostane ništa šta sme da jede ili da pije.

Mnogi pacijenti me pitaju da li sastavljam dijete prema testiranju krvi na intoleranciju na hranu. Odgovor je – NE, već dijete sastavljam isključivo prema pravilima medicinske dijetetike. Testiranje na intoleranciju preko krvi uopšte nije precizno niti nedvosmisleno potvrđeno.

Mišljenje većine nutricionista je da su sadašnje metode testiranja na intoleranciju na hranu čista komercijala i potpuno nenaučni pristup ovoj materiji. Postoje, naravno i osobe koje misle da im je testiranje na intolerancija na hranu putem krvi pomogla da reše nekog problema, ali veoma je moguće da je to i od placebo efekta.

Pravo testiranje nije u laboratoriji, već za stolom!

Pored ovog “kobajagi” skrininga preko krvi postoji i mnogo precizniji način – eliminaciona dijeta. To je spor, težak i mukotrpan proces, ali ukoliko želite da se testirate na intoleranciju, ovo je za sada jedini pravi način. Suština je da izbacivanjem određene namirnice ili grupe namirnica iz ishrane nestaju i reakcije koja ta namirnica (ili grupe namirnica) izaziva. Ako recimo posle obroka sa pečurkama osećate nadutost i gasove, jednostavnim izbacivanjem pečuraka iz jelovnika rešićete ovaj problem. To možete uraditi sami i potpuno besplatno.

Na primer, naš čuveni teniser Novak Đoković je izbacivanjem namirnica koje sadrže gluten učinio da više nema određene nuspojave koje su ga sprečavale da postigne svoju punu fizičku formu i postane šampion. Ovo nikako ne znači da smo svi mi intolerantni na gluten. Isto tako ne znači ni to da smo svi intolerantni na laktozu iz mleka.

Analogno prethodnom, neko od može biti intolerantan na salicilate, fruktozu ili možda na fenilalanin, ali većina nije. Kod osoba sa intolerancijama na hranu postoje različiti pragovi osetljivosti, tako da neko može biti osetljiviji od drugih.

Zaključak

Ne želim da na kraju ove priče poistovetite intoleranciju na hranu koja je stvarnost, sa testiranjem na intoleranciju putem krvi koja je priča za laku noć.

Ako želite, slobodno testirajte krv na intoleranciju na hranu, ali nemojte tome da pridajete važnost, jer za to nema naučne osnove. Sa druge strane medicinska dijetetika i testiranje eliminacionim dijetama su naučno potvrđene i njih treba i koristiti.