Скочи на садржај

Oslobodite se zavisnosti od šećera

Šećer i zavisnost

Ne treba biti genije da primetite izrazit trend porasta gojaznosti, posebno kod dece i omladine u Srbiji. Gojaznost i druge bolesti koje se sve više javljaju sasvim izvesno se mogu povezati sa sve većim unosom šećera. Šećer je bukvalno svuda. Od napitaka, slatkiša, kolača, torti, kandiranog voća, sladoleda, raznih kremova, marmelada i džemova i ostalih industrijskih proizvoda. Šećer se nalazi i tamo gde ga nikada nebi očekivali, pa čitanje deklaracije svakog proizvoda postaje još važnije. Kada slavimo – onda slavimo kao da sutra ne postoji, prejedamo se. Ovakav pristup definitivno povećava rizik od bolesti, a kilogrami vam mogu biti prvi pokazatelj.

Foto: Stuart Miles /FreeDigitalPhotos.net
Može i bez ovoga… Foto: Stuart Miles /FreeDigitalPhotos.net

Ako bez slatkiša ne možete ni dan, priznajte da imate problem i krenite ka oslobađanju od te zavisnosti. Preterana želja za slatkim ima fizičku i psihičku komponentu, pa je jedino ispravno rešiti se obe.

Prvi korak je pravilna ishrana. Kada dobijamo sve neophodne namirnice u ishrani, telo nam je zadovoljno, pa ako izbacujemo preteranu upotrebu šećera, prvo treba da se hranimo pravilno.

Čim je telo u redu, treba da se fokusiramo na psihičku komponentu zavisnosti i pozabavimo se najzahtevnijim organom – mozgom.

Kako se izboriti?

Da bi zavisnost razbili, najbitnije je, ali i najteže, da prestanemo da jedemo (i pijemo) slatko bar 4-5 dana. Čim unesemo šećer u bilo kojem obliku, poželećemo ga još više, dakle, to je kao kada gasimo vatru benzinom. Tek kada razbijemo magični krug želje za slatkim, možemo (ali ne moramo) u veoma malim količinama uneti slatko, ali ne zbog navike, već zadovoljstva. Nemojte misliti da je ovo prosto kao pasulj, slatke navike se teško oslobađamo, a vrlo lako upadamo u nju.

Veoma je bitno da napravite strategiju kako da sprečite sebe da jedete slatko.

  • Edukujte se o tome koliko je bitno da smanjite unos rafinisanog šećera. Kada se uverite u to, lakše ćete ići dalje. Činjenice o šećeru možete veoma lako naći na internetu, dovoljno je samo da imate želju to da učinite. Neki autori kažu da je šećer jedna od četiri “bele smrti”. Ja nebih išla toliko daleko, ali da je šećer zdrav – to definitivno nije.
  • Uklonite iskušenja, dakle slatkiše i sve slatko što volite iz kuće. Sve iz špajza, fioka i tajnih mesta po kući mora da se skloni. Ne kažem da u ovo vreme krize treba da bacate hranu: NE. Možete je ostaviti van vašeg domašaja (van kuće) ili pokloniti (čitaj: razdeliti). Nemojte se oslanjati na snagu vaše volje da ćete se uzdržati od iskušenja, jer nećete.
  • Zavarajte mozak pa tako recimo umesto jedenja kolača, radite sasvim drugu aktivnost. Nađite novu naviku kojom ćete eliminisati staru. Ukoliko tokom neke sapunice (serije) volite da jedete slatkiše i ne znate kad je dosta, možda uopšte nebi ni trebali da gledate seriju. Nađite novo zadovoljstvo, a koliko god mislili da je to teško – nije! Jednostavno nađite neku zanimaciju nevezanu za hranu.
  • Razmišljajte i planirajte. Kod mnogih osoba unos slatkiša je vezan za nešto, da li je to doba dana, neko mesto ili događaj ili nešto četvrto. Kada tu vezu prekinete, nećete jesti slatko. Na primer: promenite put od kuće, pa ne šetajte pored pekare / poslastičarnice. Ako planirate da idete na slavu, dođite kada su već poslužili i sklonili kolače ili ako niste – ustanite od stola pre nego što se slatkiši posluže.
  • Zamenite slatko. Ako ste ranije uz ručak stalno pili kolu ili neki drugi slatki napitak, zamenite je sa mineralnom ili negaziranom vodom. Kolač zamenite voćem, na primer jabukom ili pomorandžom. Eksperimentišite sa zamenama, jer svi reagujemo donekle različito. Alternativa mora da vam se dopadne da bi mogla da opstane. Ako ste gladni, izbegavajte hranu bogatu kompleksnim ugljenim hidratima (šećerima) jer masna hrana (zdrave masnoće) bogata belančevinama sasvim lepo može da utoli glad (npr. neslan kikiriki).
  • Izbegavajte hranu sa skrivenim šećerima. Slave i proslave idu u punom naletu, a sa njom i razni sosovi, koji, gle čuda, obiluju šećerima. Ako vam je i ova činjenica jasna, onda znate šta treba da radite. Takođe izbegavajte upotrebu drugih zaslađivača, bilo da su u pitanju stevia, fruktoza, dekstroza, ili neki od gomile veštačkih zaslađivača.

Kada ste izdržali prvih 4-5 dana bez unosa čećera (prva dva su pravi pakao) vaša želja za slatkim je značajno smanjena, pa ako možete izgurajte celu nedelju. Naravno, u toku te nedelje ste postepeno usvajali zdrav način ishrane i izbacili rđave navike. Nastavite da što je moguće manje unosite slatko dok istovremeno nove navike ne zamene one stare.

Šta posle?

Naučite da kažete: "Ne, hvala". Foto: -Marcus- / FreeDigitalPhotos.net
Naučite da kažete: “Ne, hvala”. Foto: -Marcus-  FreeDigitalPhotos.net

Posle nekih mesec ipo do dva meseca zavisnost od šećera bi trebalo da postane prošlost. Za sve to vreme preispitujte se zašto ste uopšte voleli slatko. Da li je to zato što svi vole slatko, zbog nekih okolnosti ili možda zato što volite da se nagradite? Ako je ovo poslednje, nagradite se na neki bolji način, a verujem da ćete i sami naći gomilu boljih načina za nagrađivanjem.

Kada ste se rešili zavisnosti, vaš ukus za slatko se može promeniti, pa tako vam nekada omiljeno piće ili kolač sada mogu biti preslatki. Izbacivanje ili smanjivanje unosa šećera je verovatno najbolja stvar koju sebi možete pokloniti, što vam može znatno popraviti zdravstveno stanje.

Umerenost u svemu je osnovni cilj pravilne ishrane, pa i u kolačima ako ih volite. Prava mera zlata vredi. Nađite je, ne budite zavisnik.