Скочи на садржај

U čemu dijabetičari najčešće greše?

Dijabetes nije bolest kao svaka druga. Dijabetičari često iz nezananja, neinformisanosti ili nezainteresovanosti čine greške koje im znatno mogu otežati stanje, a koje se lako i relativno jednostavno mogu sprečiti. Prva adresa je svakako lekar, zato, slušajte savete svoga lekara.

Preterivanje u kalorijama

Osobe koje ne vode računa o tome koliko jedu i šta jedu, često unose znatno više kalorija od onih koje su im potrebne. Ako preterivanje u kalorijama traje duže vreme, sabiranjem dolazimo do viška kilograma, koji znatno može da utiče na regulisanje nivoa šećera i toka šećerne bolesti. Ovaj problem se ne rešava povećanjem doze insulina ili povećanjem terapije tabletama, već promenom u načinu i količini ishrane.

Neravnomernost broja obroka

Preskakanje obroka se ne preporučuje ni zdravim osobama, a pogotovo ne dijabetičarima na insulinskoj terapiji. Dijabetičari moraju da drže nivo šećera što ravnomernijim.

Neki lekari smatraju da je optimalan broj obroka 5 (pa čak i 6) na dan, dok drugi zastupaju tezu da je sasvim dovoljno 3 glavna obroka, kako se nebi opterećivao pankreas da često luči insulin. Nisu svi dijabetičari isti. Jasno je da treba postupiti prema stanju pacijenta i slušati savet lekara. Ignorisanje saveta lekara u vezi broja obroka je jedna od čestih grešaka.

U daljem tekstu ću razmatrati slučaj sa 5 obroka na dan. Ako imate manje od 3 obroka na dan, utičete da nivo šećera u toku dana izrazito varira, što nikako nije dobro.

Nejednaki odbroci po kalorijama i količini ugljenih hidrata

Foto: Praisaeng / FreeDigitalPhotos.net
Foto: Praisaeng / FreeDigitalPhotos.net

Šta vam vredi da se pridržavate broja obroka ako su oni potpuno količinski različiti? Zalogaj ili dva za doručak ili večeru svakako nisu rešenje ako se za ručak prejedate. Svaki obrok bi trebalo da bude izbalansiran prema aktivnostima koje imate i potrebama organizma. Prema energiji i ugljenim hidratima, ukupan unos hrane treba tako rasporediti da nivo šećera ne skače i ne pada naglo, već da se koliko toliko ujednačeno održava. Stoga, preporuka je (i za zdrave i bolesne) da se po obrocima konzumira:

  • za doručak: 20-25 %
  • za ručak: 30-35 %
  • za večeru: 0-25 %
  • užine: oko 10 %
  • večernja užina pred spavanje: oko 5 %

Preterivanje u unosu hleba i peciva

Osnovna životna namirnica, hleb, ima relativno visok glikemijski indeks zbog ugljenih hidrata koje sadrži. U kalorijama hleb daje 220 kcal/100g, a dijabetičari najčešće greše u tome što ga ili jedu previše, ili ga ne jedu uopšte. Osobe obolele od dijabetesa bi trebale da unose od 120 do 240 g hleba dnevno.

Integralni hleb se  preporučujuje u  ishrani dijabetičara zbog bogatstva biljnih vlakana, minerala i vitamina.

Da li dijabetičari treba da konzumiraju mlečne proizvode?

I ovde, baš kao i za hleb treba biti umeren. Najbolje je izabrati kiselo mleko, pre nego obično kravlje mleko. Takođe, kefir i kozije kiselo mleko su dobri u ishrani dijabetičara. Sa druge strane, nikakvi industrijski voćni jogurti se ne preporučuju, jer sadrže veliku količinu šećera.

Od sireva, preporučuju se mladi sirevi, a stare, prevrele i masne sireve treba izbegavati.

Meso (belančevine) i masnoće

Meso je u ishrani potrebno pre svega kao izvor visokovrednih belančevina i aminokiselina. Ako volite ribu, preporuka je rečna i morska riba poput oslića, skuše, bakalara, lososa, pastrmke. Naravno i ostala riba i plodovi mora su odličan izbor u ishrani dijabetičara bar dva puta nedeljno, ali izbegavajte ostrige i račiće. Oni su bogati holesterolom.

Za sve vas kojima su “suvozemne” životinje draže, preporuka ide na nemasnu ćuretinu i piletinu (naravno bez kožice), jagnjetinu, teletinu i govedinu, a za anemične i na konjsko meso. Sve u svemu, bolje je jesti belo nego crveno meso.

Biljne masnoće (najpre hladno ceđeno maslinovo ulje) se uzimaju u pripremi jela i kao preliv salatama. Industrijski proizvodi poput keksa, kolača, peciva, sadrže i masnoće, pa ih izbegavajte ili koristite oprezno.

Povrće i voće: vitamini, minerali i vlakna

Kod povrća teško da neko može da pogreši jer ono ima mali GI kao i količinu kalorija, a deli se na dve grupe:

Povrće grupe A: (zeleno lisnato povrće, tikvice, paradajz, krastavaci, paprika) je niskokalorično i nema ograničenja. Povrće iz ove grupe možete unositi po nahođenju.

Povrće grupe B: (bundeva, boranija, cvekla, šaragrepa, crni luk, paškanat) je nešto kaloričnije od povrća grupe A, pa je preporučljivo da se opreznije uzima. Pasulj, bob, suvi grašak su krcati biljnim vlaknima i belančevinama, ali i kalorijama, pa se preporučuje njihova upotreba u kombinaciji sa nemasnim mesom i salatom, bez suvišnih masnoća i zaprški.

Izgleda da se nutricionisti još dovoljno nisu složili oko upotrebe voća kod dijabetesa, bilo oko vrste ili količine. Kao i u svemu drugom, i kod voća je potrebno umereno korišćenje, jer potpuna apstinencija od voća je gotovo jednako štetna kao obilan unos. Koliko će nivo šećera između obroka rasti i opadati više zavisi od same uravnoteženosti ishrane nego od upotrebe voća. Preporučuje se voće koje sadrži manje šećera: maline, kupine, borovnice, jagode, kisela jabuka… pratite sezonu.

Ako imate vagu, upotrebite je nekoliko puta dok ne steknete osećaj za težinu, a posle ćete znati. Količina se određuje dijetom.

3 мишљења на „U čemu dijabetičari najčešće greše?“

    1. Svakako. Limun se u ishrani dijabetičara može koristiti, recimo u pravljenju limunade, ali pri tome se, logično, ne koristi šećer.
      Dovoljno je jedan limun dnevno ukoliko ga baš volite, ali možete i manje, jer sada ima toliko svežeg sezonskog voća koje je takođe dobro u ishrani dijabetičara, na primer jagode.

Затворено за коментаре.