Скочи на садржај

Kombinovanje namirnica: šta ide sa čim?

Da li kombinovanje namirnica ima osnova?

Kombinovanje namirnica se zasniva na otkriću da se pojedina hrana može lakše svariti od druge, čime se postiže da se osoba posle jela oseća bolje, a hranjivi sastojci imaju veći stepen iskorišćenja. Međutim, nedovoljno se zna o komplikovanom međusobnom dejstvu ugljenih hidrata, masti i belančevina kada se zajedno nađu u hrani. Jedan od najvažnijih istraživača na polju kombinovanja namirnica je dr William Howard Hay (1866 – 1940).

Teorija da proteine i skrobnu hranu ne treba mešati u istom tanjiru nije preporučena od strane Svetske zdravstvene organizacije (SZO tj. WHO), ali rezulatate koje u praksi postižu nutricionisti donekle pokazuju da teorija nije sasvim bez osnova. Tako je recimo, dokazano da ishrana po teoriji o kombinovanju namirnica pomaže u slučajevima autizma i glutenske enereopatije. Oboleli se u ovom slučaju osećaju bolje, nemaju uobičajne probleme sa varenjem (nema dijareje, nadimanja i bolova usled spazama creva). Pored toga, istraživaža idu u pravcu da kombinovanje namirnica može da pomogne i kod gubljenja suvišnih kilograma.

Foto: Grant Cochrane / FreeDigitalPhotos.net
Foto: Grant Cochrane / FreeDigitalPhotos.net

Teoriju o nekompatabilnosti nekih namirnica obrazlaže se različitim uslovima za varenje: belančevine (proteini) zahtevaju kiselu sredinu želuca u kome se aktiviraju enzimi za njihovo varenje; skrob počinje da se vari ustima pod dejstvom pljuvačne amilaze, zaustavljaju se u kiseloj sredini želuca i nastavlja se varenje u alkalnim uslovima kada napusti želudac, pod dejstvom pankreasne amilaze.

Pretpostavlja se da ovakve kombinacije hrane iziskuju mnogo više probavnih sokova i energije (što iscrpljuje organizam), a produžava se proces varenja hrane i njeno zadržavanje u želucu želucu do 8 sati, (belančevine se vare 3-4 sata); U želucu se povećava lučenje želudačnog soka, time i se PH vrednost, što zaustavlja probavu ugljenih hidrata. Nedovoljno probavljena hrana potom odlazi dalje u creva, gde proteinska hrana počinje da truli, a ugljenohidratna da fermentiše. U takvoj situaciji dolazi do razmnožavanja mikroorganizma, menja se crevna flora, luče se toksini. Posledica ovakve kombinacije je takođe, nedovoljna apsorpcija hranljivih sastojaka, promene PH krvi i mokraće ka kiseloj sredini usled nastanka kiselih produkata razgradnje. Ukoliko je to hronično, istraživači smatraju da to iscrpljuje organizam i može dovesti do različitih stanja i bolesti (npr. gihta). Pored nadutosti i gorušice kombinacija protein-skrob može dovesti do mučnine, dijareje i drugih digestivnih problema.

Šta ide sa čim?

Prema teoriji o kombinovanju namirnica, pravilnim kombinacijama smatraju se:

  • mešanje dve skrobne hrane (jer se skrob ne razlaže teško kao protein);
  • mešanja dve različite vrste mesa;
  • mešanja dve različite vrste sira;
  • mešanja dva različita jezgrasta voća;

Pri kombinovanju skrobnih namirnica treba voditi računa da se veća količina skroba u jednom obedu može izazvati gasove i nadimanje. Nepravilnom proteinskom kombinacijom se smatra mešanje dva ili više različitih izvora belančevina, kao na primer; meso sa jezgrastim voćem, jaja sa jezgrastim voćem ili sir sa orasima ili drugim vrstama jezgrastog voća, jaja sa mesom, sir sa jajima, meso sa sirom.

Dobrim kombinacijama, po Hayovom principu smatraju se:

  1. namirnice bogate proteinima (sve vrste mesa, riba, cela jaja, sir mleko i proizvodi) sa povrćem (svm vrstama povrća sem sa krompirom, mahunastim povrćem – svežim i suvim);
  2. namirnice bogate skrobom (krompir, žitarice i proizvodi testenine, pekarski proizvodi) sa povrćem  (sem sa krompirom, mahunastim povrćem – svežim i suvim);
  3. namirnice bogate skrobom (krompir, žitarice i proizvodi, pekarski proizvodi) sa voćem (izuzev brzo fermentirajućeg voća);

Voće je ipak najbolje jesti na prazan želudac, radi bolje apsorpcije hranljivih sastojaka. Voće koje brzo fermentiše (bobičavo, jagodičasto, dinje, lubenice, breskve, šljive, trešnje i kruške), treba konzumirati bez druge hrane, za neku od užina. Ukoliko se ovo voće jede neposredno posle obroka može da izazove nadutost, grčeve i bolove (dobar primer je konzumiranje lubenice neposredno posle obroka).

Neke od pomenutih teoretskih postavki zaista imaju smisla, pa je svakako i moj predlog da užine treba da budu voćne. Da li ćete slediti uobičajene kombinacije namirnica ili ćete probati neke od navedenih, u potpunosti je na vama.

4 мишљења на „Kombinovanje namirnica: šta ide sa čim?“

  1. Da li kod dijete kao sto je UN dijeta smeju da se mesaju 2 razlicite vrste skroba, npr. za rucak pirinac, za veceru krompir?

  2. Dobar dan.

    Prvo kazete da je dobra kombinacija : namirnice bogate skrobom (krompir, žitarice i proizvodi, pekarski proizvodi) sa voćem (izuzev brzo fermentirajućeg voća)

    a nakon toga :

    Voće bi trebalo jesti na prazan želudac, radi bolje apsorpcije hranljivih sastojaka. Voće koje brzo fermentiše (bobičavo, jagodičasto, dinje, lubenice, breskve, šljive, trešnje i kruške), treba konzumirati bez druge hrane, za neku od užina.

    Znaci, prvo ste rekli voce treba kombinovati s … a onda voce treba konzumirati bez druge hrane.

    Mozete li mi to objasniti, jer meni nema smisla.

    Hvala unaprijed.

    1. Prva rečenica se odnosi na Hayov princip (treća stavka) o mogućnosti kombinovanja skrobne hrane i voća i data je u neizmenjenom obliku kako stoji u stručnoj literaturi. Realno, ovakva kombinacija ide dok god je u pitanju voće koje se sporije vari (fermentiše). Ako se pogleda voće koje sporo fermentiše, dolazimo do podatka da je to uglavnom jezgrasto voće- lešnik, badem i orah.
      Voće, uključujući i navedeno jezgrasto voće je ipak najbolje jesti na prazan želudac, baš kao što piše u drugoj rečenici koju ste naveli.
      Nadam se da je sada malo jasnije.
      Pozdrav.

Затворено за коментаре.