Скочи на садржај

Žitarice u dijetalnoj ishrani

Koliko su žitarice važne?

Žitarice su neizostavan deo ishrane čovečanstva i osnovni izvor složenih ugljenih hidrata. Istorija poljoprivrede se računa od dana kada smo počeli da obrađujemo zemlju i sejemo i žanjemo žito. Žitarice imaju veliku primenu kako za primarnu ljudsku ishranu, tako i za stočnu hranu. Jedemo ih svakodnevno. Možda nismo ni svesni toga, ali neke žitarice su pogodnije za ishranu bolesnih od drugih, pa se pametnim izborom žita može znatno poboljšati zdravstveno stanje obolelih.

Kada odemo do prodavnice, možemo naći razne vrste hleba, peciva i drugih proizvoda od žitarica: pšenice, raži, ječma, prosa, kukuruza, ovsa i heljde, a ne treba zaboraviti ni pirinač. Čitanjem sastava teško da možete tačno znati koja je vrsta žita najbolja za koje bolesti, ali postoje praktične smernice kada se šta može koristiti. Hajde samo ukratko da se pozabavimo žitaricama.

Pšenica

zito-ishrana-zitarice

Od pšenica se pravi osnovno hlebno brašno, a prava što dominira belo pšenično brašno. U proizvodnji belog brašna  T-500 odstranjena je košuljica i klica od zrna, zato ima belu boju. Ne sadrži biljna vlakna (ostala u mekinjama), ni vitamine ni minerale. Ali zato kao i svaka druga žitarica (osim kukuruza i pirinča) sadrži gluten i nije primenjiva u ishrani kod obolelih od celijakije.

Integralno pšenično brašno je, sa druge strane, bogato vlaknima, ima kompleks vitaminima  B i minerale. Upotrebom integralnog brašna, efikasnije regulišemo problem opstipacije, zato što mekinje (vlakna) nisu izdvojene iz brašna (u odnosu na proizvode od belog brašna). Pored toga tako se neutališu toksini i soli teških metala, ali i rešavaju druge tegobe.

Pšenično brašno se lako mesi i fino nadiže, pa se dodaje često drugim brašnima u izradi pekarskih proizvoda. Ima blag ukus. Pšenica, naročito integralna preporučuje se u dijetalnoj ishrani kao kuvano jelo (slano, neutralno i slatko), kod: iscrpljenosti, kardiovaskularnih oboljenja, za podsticanja rada jetre, neraspoloženje i slabije koncentracije. Pšenica sadrži 1,5-3 % celuloze i nalazi se kao sastavni deo omotača i aleuronskog sloja.

Raž

Raž sadrži ugljene hidrate, biljna vlakna, proteine (i frakciju glijadin), mineralne materije (kalijum , fosfor, magnezijum, kalijum, natrijum, sumpor, mangan, bakar, gvožđe, cink, jod), vitamine B grupe i vitamin E. Raž je značajan po tome što sadrži lizin, kojeg nema u drugim žitima.

Primenjuje se kod zatvora, tj. uklanja opstipaciju (ima lagano laksativno dejstvo), kod kardiovaskularnih bolesti, ateroskleroze, dijabetičara, gojaznih (daje i dobar osećaj sitosti). Zbog prisustva većih količina fosfora i proteina, raž je potreban osobama pod stresom i povećanim intelektualnim naporima. Nije pogodan u ishrani bubrežnih oboljenja ili kod osoba koje imaju tendenciju zadržavanja vode. Međutim, raž usporava starenje krvnih sudova, koristi se očuvanje jetre, podstiče cirkulaciju. Daje se kod anemije, oboljenje štitne žlezde, tekoba u klimaksu.

Raž ima specifičan ukus (jak i pomalo kiselkast), pa se za pripremanja jela meša sa drugim žitima (npr. pirinčem ili prosom).

Ječam

Ječam (geršla) ima neka svojstva koja se razlikuju od drugih žita: ima više skroba od pšenice (hranljiv je), u mastima ječma nalazi se 35 % nezasićenih masnih kiselina, a pored vitamina A i B (bogatiji je sadržajem vitaminom B1 i B2 u odnosu na druge žitarice) i vitamin D. Ječam sadrži značajne količine pektina i biljnih guma što mu daje posebna dijetska svojstva.

Biljna vlakna i nezasićene masne kiseline ječma omogućavaju produkciju holsterola. Sadrži mineralane soli (kalcijum, gvožđe,fosfor, kalijum, silicijum, siromašan je natrijumom). Primenjuje se kod bolesti krvnih sudova, kardiovaskularnih bolsti, kod dijareje, bolesti jetre, grčeva u nogama, reume, išijasa, nedostataka vitamina B grupe. Ima diuretska svojstva.

Proso

Proteini prosa (sadržaj je veći nego kod pšenice, kukuruza i pirinča) sadrže važne aminokiseline: arginin, histidin, lizin, tirozin i triptofan. Sadrži dosta kalcijuma, gvožđa, magnezijuma, mangana,silicijuma, joda, vitamina A, i vitamina B3 i B5. Proso sadrži i lecitin, a ne sadrži gluten. Lako se vari i po varenju daje baznu reakciju krvi i mokraće. Nedostatak prosa je pojava gorskog ukusa po dužem stajanju.

Preporučuje se kod kardio vaskularnih oboljenja, bolesti organa za varenje, kod žira na želucu, problema sa varenjem, za poboljšanja rada slezine i pankreasa (zbog većeg sadržaja silicijuma), kod bolesti bubrega i mokraćnih puteva, dijareje, gihta, fizičkih i psihičkih naprezanja, za jačanje kostiju, noktiju i zuba.

Heljda

Heljda sadrži oko 15% proteina (ne sadrži frakciju glijadin) koji su kvalitetni jer sadrže značajne količine arginina, i asparginske kiseline, lizina, treonina i dr. amino-kiselina. Sadržaj lizina u heljdi je veći nego u ostalim žitima, izuzev raži. Sadržaj glutaminske kiseline i prolina je nizak, kao i leucina. U mastima heljde preovlađuje linolna kiselina, a nalazi se i veća količina lizina.

U heljdi se nalazi glikozid rutin (melin) kome se prepisuje lekovita svojstva heljde (ojačava zidove arterija, snižava krvni pritisak i dr.) Sadržaj kalcijuma i kalijuma u heljdi je veći nego u pirinču, prosu i kukuruzu. Sadrži sve oligoelemente, ali dva do tri puta više gvožđa i bora nego druga žita, a sadrži bakra i cinka više nego kukuruz pirinač i raž.

Kukuruz

Kukuruz sadrži ugljene hidrate, proteine koji ne sadrži frakciju glijadin, masti, pretežno nezasićene masne kiseline, vitamine B grupe, provitamina A (žute sorte) i vitamin E, mineralne materije (pre svega hrom, gvožđe, fosfor, magnezijum i kalijum. Ima diuretička svojstva, deluje laksativno, podstiče rad jetre i lučenje žuči, utiče na rad tireoidne žlezde, usporava njen metabolizam, pogodan je u ishrani kod kardio vaskularnih oboljenja, za sniženje pritiska, kod dijabetičara (sadrži hrom).

Kukuruzno brašno ne sadrži gluten i ukoliko se od njega mesi hleb, mora se mešati sa brašnom drugih vrsta žita. Ono je bogato lako svarljivim ugljenim hidratima. U dijetalnoj ishrani se najčešće jede kao kačamak, palenta.

Ovas

Ovas sadrži proteine koji su po biološkoj vrednosti na sredini između proteina biljnog i životinjskog porekla. Ovas podnose pojedine osobe obolele od glutenske enteropatije. Daje se obolelima tek pošto se regeneriše crevna sluzokoža (dokaz je biopsija creva).

Ovas sadrži mnogo klacijuma, kalijuma, cinka, bakra, natrijuma, sumpora, fluora, gvođža, fosfora i vitamina B1 i drugih vitamina B grupe, zatim vitamina K, H, E, betakarotena. Sadrži i stimulativni element avenozu, koja nastaje pod dejstvom toplote, pa se ovas zrno ne preporučuje u fazi razdražljivosti. Stimuliše rad štitne žlezde. Bogat je celulozom pa ga teže vare osetljive osobe. Ovas odlično deluje kod hiperaciditeta, bolesti jetre i pankreasa.

Pirinač

Pirinač od svih žitarica stvara najbolju zasićenost, već sa koliočinom 50 g (180 kcal). Istu zasićenost daje hleb 200 g hleba (500 kcal). Pirinač je najsvarljivija dijetalna hrana i odlična hrana obolelih i dece. Skrob je visoke svarljivosti, ne sadrži gluten, a proteini su delimično i u vodi rastvorljivi. Integralni pirinač je bogatiji vitaminom B kompleksa, u odnosu na druge vrste žita, naročito tiaminom, riboflavinom i niacinom.

Pirinač je koristan kod visokog pritiska, bubrežne i srčane isufijencije, crevnih poremećaja : kolitisa, dijareju, nadimanje, želudačnih problema: gastritis, ulkus, hijatus hernija, u fazi rekovalescencije, dijabetičara i drugo. Pirinač treba da je prva namirnica u postoperativnom toku pacijenata.

 

4 мишљења на „Žitarice u dijetalnoj ishrani“

  1. Poštovana,
    što se tiče minerala oni ostaju i posle kuvanja. Kuvanje ipak smanjuje koncentraciju vitamina, ali neophodno je termički obraditi namirnicu da bi ona mogla da se konzumira. Ražane i ovsene sadrže ovo što je gore napisano i preporučujem ih za zdrav doručak.

  2. Poštovana,
    zanima me koliko hranljivih sastojaka ostaje u ovim namirnicama posle njihove obrade? Npr. kuvanjem? Da li visoka temperatura utice na koncentraciju vitamina i minerala? Da li su ovsene ili razene pahuljice koje se mogu kupiti bogate svim ovim sastojcima koje ste naveli u svom tekstu?
    Srdačan pozdrav!

  3. Poštovani imam problem sa varenjem prosa.
    Konzumiram kuvano proso u kombinaciji sa dinstanim ili sirovim povrćem u slanoj varijanti i u kombinaciji sa voćem u slatkoj varijanti,obaveyno dodajem mleveno laneno seme, orašaste plodove i suncokretovo seme dodajem pnekad.
    Primetio sam da proso kod mene izaziva zatvor a nekad imam i bolove u stomaku. Prestao sam da konzumiram proso zbog ovoga ,ali me zanima uzrok ovih tegoba. Proso sam kuvao po proverenim receptima.

    1. Poštovani Marinko,

      čudi me to što mi pišete, jer proso pripada alkalnom skupu namirnica što ga čini lakim za varenje i umirujuće na želudac. On takođe reguliše probavu i jača imunitet. Prosto jedna jako zdrava namirnica koja ne izaziva bilo kakve neželjene reakcije u organizmu. Preispitajte vi to da nije od nečeg drugog.
      Srdačan pozdrav i svako dobro.

Затворено за коментаре.