Скочи на садржај

Zašto je dobro jesti paprike?

Mesnati trezor vitamina C

Postoji mnogo vrsta paprika (capsicum), a uglavnom ih razvrstavamo na dve vrste: slatke i ljute. I jednih i drugih možete naći u raznim oblicima i bojama, a u ishrani, pogotovo mediteranskoj i istočnoj, veoma su zastupljene. Osnovna razlika između slatkih i ljutih paprika je u hemikaliji kapsaicinu, koja je zaslužna za ljutinu, koje ljute paprike sadrže u velikoj količini.

Postojbina paprike je Meksiko ili šire gledano centralna Latinska Amerika, odakle ih je Kolumbo 1493. godine preneo na stari kontinent. Odatle su se paprike raširile na afričke i azijske zemlje. Nije čudno što su najveći svetski proizvođači upravo Kina i Meksiko. Srbija takođe spada u prvih 20 zemalja po proizvodnji paprika.

Slatka, slađa, najslađa…

Boja paprika varira od zelene, žute, crvene, narandžaste, pa do šarenih, crveno-zelenih (u zavisnosti od stepena zrenja). Najslađa je paprika koja je sazrela na stabljici na svetlosti, dok su one paprike koje su ubrane ranije manje slatke. Slatka paprika u 100 g sadrži samo 20 kcal, što je čini sjajnim izborom za dijete, a u mnogo čemu se ona i ističe. Vitamin C je u paprici zastupljeniji nego u pomorandži, koja je postala sinonim za vitamin C. Ovog antioksidansa paprika ima 84 mg/100g, što je 134 odsto dnevnih potreba za ovim vitaminom. Od ostalih vitamina paprika ima vitamin B1, B2, B3, B5, B9 (folna kiselina), a takođe bogata je i mineralima: kalcijumom, gvožđem, fosforom, kalijumom i cinkom. Ako poredimo crvene i zelene slatke paprike, crvene imaju više vitamina (dva puta više vitamina C) i minerala a sadrže i antioksidans likopen (devet puta više), koji se nalazi i u paradajzu.

Od ljutine do vedrine

ljutapapricicaČesto čujemo uzrečicu da se otrov obično nalazi u malom pakovanju. U slučaju paprike, ovo je pravilo, jer su najmanje papričice obično najljuće. Ne koriste se samo u ishrani, već i u medicini. Kada pojedemo ljutu papričicu i kapsaicin iz paprike nas dobro “zaljuti”, primetićemo da se više znojimo, ubrzava nam se puls, a oslobađaju se i endorfini. Glavni sastojak biber-sprejeva (suzavaca) je upravo ekstrakt kapsaicina iz ljutih paprika. I slatke i ljute paprike se mogu konzumirati sveže, sušene ili ukiseljene. Ako ih volite sveže, možete ih konzumirati u obliku salata. Sušene paprike se obično melju ili tucaju i tako se koriste kao začin. Ako ih stavljate u zimnicu, imate više opcija: turšija, feferoni, fileti paprike, ajvar, pržena paprika. Kod nas je popularna i paprika u pavlaci. Ako volite pasulj ili riblji paprikaš, možete u njega staviti i suve ljute paprike koje naše domaćice obično nižu na kanap i tako suše.

Birajte jedre komade

Kada kupujete paprike, odaberite one plodove koji su jedri, čvrsti i bez nabora ili mekših mesta. Boja treba da bude ujednačena, zavisno od vrste paprike. Ako planirate da ih jedete sveže, držite ih u frižideru. Paprike možete i zamrznuti, tako da ćete cele godine moći da uživate u ukusu bećar paprikaša. Ljute papričice imaju nešto veću energetsku vrednost od slatkih paprika, 40 kcal/100g, a i sadržaj vitamina i minerala je uglavnom nešto veći. Interesantno je da ljuti kapsaicin ne predstavlja nikakvu prepreku ribama, pticama i gmizavcima, tako da utiču samo na sisare svih vrsta i veličina. U afričkim zemljama često se kapsaicinom štite usevi od slonova. Ako ste skoro jeli ljutu papriku , nikada ne trljajte oči pre nego što dobro operete ruke.

Autor: Jasna Anđelković
Objavljeno u časopisu „Dijeta i lepota“

2 мишљења на „Zašto je dobro jesti paprike?“

Затворено за коментаре.